Još jedna važna poruka iz pobudnice pape sv. Pija X. Haerent animo odnosi se na svetost koju svećenici moraju imati kad prinose svetu misnu žrtvu. No, da bismo shvatili riječi sv. Pija X., trebamo prvo znati da su klasični katolički pisci, govoreći o ovim temama, uvijek povlačili paralele sa svećenicima Staroga zavjeta.
Pogledajte koliko se u starozavjetnim propisima naglašavala nužnost svetosti svećenika (kojima je bila glavna služba da prinose žrtve). Dovoljno je spomenuti nekoliko rečenica, koje su postale opće mjesta u klasičnoj katoličkoj literaturi:
Izl 19, 22
"Sacerdotes quoque qui accedunt ad Dominum, sanctificentur, ne percutiat eos."
("A svećenici koji pristupaju Gospodinu, neka se posvete, da ih ne udari.")
Lev 6, 18
"Legitimum ac sempiternum erit in generationibus vestris de sacrificiis Domini: omnis qui tetigerit illa, sanctificabitur."
("Zakonito i vječno bit će u vašim naraštajima od žrtava Gospodnjih: tko ih god dotakne, posvetit će se.")
Lev 21, 6
"Sancti erunt Deo suo, et non polluent nomen ejus: incensum enim Domini, et panes Dei sui offerunt, et ideo sancti erunt."
("Bit će sveti Bogu svomu, i neće okaljati njegovo ime: jer prinose kâd Gospodnji i kruhove Boga svoga, i stoga će biti sveti.")
Ako se već u starozavjetnim propisima o žrtvama tražila tolika svetost svećenika, koliko se onda više traži svetost svećenika Novoga zavjeta, s obzirom da su starozavjetne žrtve bile pralik i proročanstvo novozavjetne žrtve?
Na to misli papa sv. Pio X. kad u Haerent animo kaže:
"At maxime ut ministri eius in praecellentissimo sacrificio, quod perenni virtute pro mundi vita innovatur, debemus ea animi conformatione uti, qua ille ad aram crucis seipsum obtulit hostiam immaculatam Deo. Nam si olim, in specie solummodo ac figura, tanta a sacerdotibus postulabatur sanctitas; ecquid a nobis, quum victima est Christus?
("Ali najviše kao Njegovi službenici u najizvrsnijoj Žrtvi, koja se vječnom snagom obnavlja za život svijeta, dužni smo se dušom tako suobličiti, kako je On prinio sama sebe na žrtveniku križa neokaljanu žrtvu Bogu. Naime, ako se nekada samo u slici i liku, tražila tolika svetost od svećenika, koliko onda od nas kad je žrtva Krist?")
Isti ćete argument redovito vidjeti u poznatim duhovnim knjigama kojima je svrha potaknuti svećenike na svetost pri prinošenju misne žrtve.
Odličan primjer je knjiga P. Chaignona Svećenik na oltaru, koja svoje drugo poglavlje počinje ovim riječima (str. 50.-53.):
Nema komentara:
Objavi komentar