"Kad vidite na svetome mjestu groznu pustoš... tada oni koji su u Judeji neka bježe u gore" (Mt 24, 15-16)

Danas, na posljednja nedjelja po Duhovima u tradicionalnom obredu, na sv. misi evanđelje počinje ovim riječima (Mt 24, 15-18):

"Kad vidite na svetome mjestu groznu pustoš o kojoj govori prorok Danijel (koji čita neka razumije), tada oni koji su u Judeji neka bježe u gore, oni koji su na krovu neka ne silaze da što uzmu iz svoje kuće, oni koji su na polju neka se ne vraćaju da uzmu svoje haljine."

Često se tijekom povijesti raspravljalo o tome što znači "grozna pustoš" ili "grozota pustoši" ("abominatio desolationis"). Danas ćemo vidjeti jedno od najpoznatijih tumačenja, koje je Crkva stavila i u sam časoslov.

U Rimskom brevijaru na posljednju nedjelju po Duhovima čita se tumačenje sv. Jeronima o grozoti pustoši.


VII. čitanje matutina glasi ovako:

"Quando ad intellegentiam provocamur, mysticum monstratur esse quod dictum est. Legimus autem in Daniele hoc modo: Et in dimidio hebdomadis auferetur sacrificium et libamina; et in templo abominatio desolationum erit, usque ad consummationem temporis, et consummatio dabitur super solitudinem. De hoc et Apostolus loquitur, quod homo iniquitatis, et adversarius elevandus sit contra omne quod dicitur Deus et colitur; ita ut audeat stare in templo Dei, et ostendere quod ipse sit Deus: cujus adventus secundum operationem satanae destruat eos, et ad Dei solitudinem redigat, qui se susceperint."

("Budući da smo pozvani da razumijemo, pokazuje se da je tajnovito to o čemu se govori. Čitamo, naime, u Danijelu ovako: 'u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: i u hramu bit će grozota pustoši sve do svršetka vremena, i svršetak će biti na pustoši' [Dan 9, 27]. O tome govori i Apostol, da će se čovjek bezakonja i protivnik uzdizati protiv svega što se zove Bog i štuje, dotle da će se usuditi da stane u Božji hram, praveći se da je on Bog, čiji će dolazak po djelovanju sotone uništiti one koji su ga prihvatili, i odbaciti od Boga.")

U VIII. čitanju sv. Jeronim pokušava objasniti što znači "grozota pustoši":

"Potest autem simpliciter aut de Antichristo accipi, aut de imagine Caesaris, quam Pilatus posuit in templo, aut de Hadriani equestri statua, quae in ipso sancto sanctorum loco usque in praesentem diem stetit. Abominatio quoque secundum veterem Scripturam idolum nuncupatur; et idcirco additur, desolationis, quod in desolato templo atque destructo idolum positum sit."

("Može se jednostavno razumjeti ili o Antikristu, ili o slici cara, koju je Pilat postavio u hramu, ili o kipu Hadrijana na konju, koji stoji na samome mjestu svetinje nad svetinjana sve do današnjega dana. Grozota, naime, po starome Pismu označava idola, i stoga se dodaje 'pustoši', jer je u opustošeni ili uništeni hram postavljen idol.")

U IX. čitanju sv. Jeronim daje još jedno tumačenje "grozote pustoši", koje nam danas može puno toga reći:

"Abominatio desolationis intelligi potest et omne dogma perversum: quod cum viderimus stare in loco sancto, hoc est in Ecclesia, et se ostendere Deum, debemus fugere de Judaea ad montes, hoc est, dimissa occidente littera, et Judaica pravitate, appropinquare montibus aeternis, de quibus illuminat mirabiliter Deus; et esse in tecto et in domate, quo non possint ignita diaboli jacula pervenire, nec descendere et tollere aliquid de domo conversationis pristinae, nec quaerere quae retrorsum sunt, sed magis serere in agro spiritualium Scripturarum, ut fructus capiamus ex eo; nec tollere alteram tunicam, quam Apostoli habere prohibentur."

("Pod grozotom pustoši može se razumjeti i svako izopačeno učenje: koje kad vidimo da stoji na svetome mjestu, to jest u Crkvi, i prikazuje se Bogom, trebamo pobjeći iz Judeje u gore, to jest, odbacivši slovo koje ubija i židovsku pokvarenost, približiti se vječnim gorama, sa kojih Bog čudesno prosvijetljuje; i biti na krovu i u kući, kamo ne mogu doprijeti đavlove strijele, a ne spuštati se i uzimati bilo što iz kuće prijašnjega stanja, niti tražiti ono što je ostalo iza, nego radije sijati u polju duhovnih Pisama, da steknemo plod iz njega, niti uzeti drugu haljinu, koju su Apostoli zabranili imati.")

 
Vidjeli smo, dakle, da sv. Jeronim pod "grozotom pustoši" vidi dvije stvari: idole i krivovjerja. 
Što bi to moglo značiti za naše vrijeme, pogotovo u kontekstu nedavnih događanja?
Pretpostavljam da se većina vjernika ne usudi ni pomisliti. U svakom slučaju, današnje je stanje vrlo loše. Ne trebamo širiti paniku, a pogotovo ne smijemo predviđati što će se dogoditi sutra (jer ne znamo), ali moramo biti svjesni ozbiljnosti situacije.

Vrijeme je da svi mi pojačamo svoje molitve i pokore.

Na kraju bih samo htio napomenuti da su VIII. i IX. čitanje, koja su navedena u ovom tekstu, uklonjena iz zadnjeg izdanja Rimskog brevijara početkom 1960-ih, uslijed tadašnjeg "skraćivanja" časoslova. Tada je, nažalost, i puno drugih važnih tekstova uklonjeno iz časoslova kao "višak".

Zato je uvijek dobro tražiti starija izdanja Rimskog brevijara, ako želite naći pouke u njihovoj cjelovitosti.
Pokazao sam danas čitanja prema Rimskom brevijaru iz 1942. godine.