Obred ekspulzije javnih pokornika - Kako je nastao običaj pepeljenja na Čistu srijedu?

U starim izdanjima Rimskog pontifikala, obično negdje u sredini ili pri kraju, možete vidjeti drevni obred ekspulzije javnih pokornika. Taj se prastari obred zadržao u pontifikalu, čak i u ono vrijeme kad se više nije koristio.

Dobro je da se upoznamo s tim obredom, jer se jedan njegov važan dio zadržao u liturgiji do danas: pepeljenje na Čistu srijedu. A i drugi dijelovi tog svečanog čina pokore imaju važne pouke za naše vrijeme.

Izložit ću danas ukratko taj obred prema izdanju Rimskog pontifikala, koje je 1572. godine objavio sveti papa Pio V. (imate ga ovdje: Pontificale Romanum).

Javna pokora određivala se za javne grijehe: dakle, za teške grijehe koji su javni, svima poznati (pa zato uzrokuju sablazan), npr. javno poznato priležništvo, teške hule, ubojstvo (uključujući pobačaj), svetogrđe itd.

Obred se održavao u katedrali, a predvodio ga je biskup.

Na Čistu srijedu, javni pokornici bi se okupili ispred katedrale, gdje su čekali da im bude određena pokora. Rubrika izričito kaže:

"Poenitentes, quibus secundum ius vel consuetudinem, pro gravibus criminibus solemnis poenitentia est imponenda, hac die hora quasi tertia conveniunt ad ecclesiam cathedralem, in vilibus vestimentis, nudis pedibus et vultibus ad terram demissis, quorum nomina scribi debent; accipientes poenitentiam iuxta modum culpae ab episcopi poenitentiario vel ab aliis, quibus hoc officium commissum est; et postea omnes emittuntur et manent ante foras ecclesiae."

("Pokornici, kojima se prema pravu ili običaju treba odrediti svečana pokora za teška zlodjela, toga dana neka se okupe oko trećeg časa [9 sati ujutro] kod katedralne crkve, u skromnoj odjeći, golih nogu i licima pognutima prema zemlji, čija se imena trebaju zapisati dok primaju pokoru prema načinu krivnje od biskupovog penitencijara ili od drugih kojima je povjerena ova služba; nakon toga se svi otpuste i ostanu pred vratima crkve.")

Pokornici stoje izvan crkve, dok se u crkvi moli šesti čas. Biskup može nakon toga odmah izaći pokornicima, a može prvo služiti pontifikalnu misu u katedrali. U svakom slučaju, prije nego što izađe, blagoslivlja pepeo. Kler se podijeli u dva kora, a zatim ulaze pokornici.

O ulasku pokornika u crkvu, ovako kaže rubrika:

"Poenitentes vero omnes ingressi prosternunt se cum lachrymis in ecclesiae pavimento coram episcopo inter utrumque chorum. Tunc pontifex sedens cum mitra, vel archipresbyter stans, imponit cineres super capita singulorum dicens: 'Memento fili, quia cinis es et in cinerem reverteris: age poenitentiam, ut habeas vitam aeternam.' "

("Pokornici se svi ušavši prostru sa suzama na pod crkve pred biskupom između oba kora. Tada prvosvećenik sjedeći s mitrom ili arhiprezbiter stojeći, stavlja pepeo na glavu svakoga od njih govoreći: 'Sjeti se, sine, da si pepeo, i da ćeš se u pepeo vratiti: čini pokoru, da imaš život vječni.' ")

Jedan od kanonika blagoslovi pokornike blagoslovljenom vodom. Nakon toga biskup stojeći, skine mitru, i blagoslovi kostrijet koji će obući pokornici, ovim riječima:

V. Adiutorium nostrum in nomine Domini.

R. Qui fecit coelum et terram.

V. Domine, exaudi orationem meam.

R. Et clamor meus ad te veniat.

V. Dominus vobiscum.

R. Et cum spiritu tuo.

Oremus.

Omnipotens, et misericors Deus, qui peccatoribus pietatis tuae misericordiam quaerentibus hoc indumento vestitis, misericordiam tuam et veniam tribuisti, obsecramus clementiam tuam, ut hoc indumentum, quod vocatur cilicium, bene + dicere, et sanctificare digneris; ut quicumque eo pro peccatis suis indutus fuerit, et misericordiam tuam imploraverit, veniam et indulgentiam tuae sanctae misericordiae consequatur. Per Christum Dominum nostrum. R. Amen.

(V. Pomoć je naša u imenu Gospodina.

R. Koji je stvorio nebo i zemlju.

V. Gospodine, usliši molitvu moju.

R. I vapaj moj k tebi da dođe.

V. Gospodin s vama.

R. I s duhom tvojim.

Pomolimo se.

Svemogući i milosrdni Bože, koji si grešnicima, koji u ovom ruhu odjeveni traže blagost tvoga milosrđa, podao svoje milosrđe i oprost, molimo tvoju blagost da se udostojiš ovo ruho, koje se zove kostrijet, blago + sloviti i posvetiti, da svaki onaj koji ga odjene za svoje grijehe, i zazove tvoje milosrđe, primi oprost i otpuštenje [grijeha] od tvoga svetoga milosrđa. Po Kristu Gospodinu našemu. R. Amen.")

Blagoslovivši kostrijet, biskup njime odjeva javne pokornike, govoreći:

"Apud Dominum misericordia est et apud Deum redemptio; ita enim lapsis hominibus subvenit, non solum per baptismi et confirmationis gratiam, sed etiam per poenitentiae medicinam, ut spiritus humanus vita reparetur aeterna. R. Deo gratias."

("Kod Gospodina je milosrđe i kod Boga otkupljenje; tako palim ljudima pomaže, ne samo po milosti krštenja i potvrde, nego također po lijeku pokore, da se ljudskom duhu obnovi vječni život. R. Bogu hvala.")

Nakon toga biskup započne antifonu "Ne reminiscaris", i moli se sedam pokorničkih psalama i Litanije svih svetih (uz određene specifične molitve). 

Kad sve to završi, pokornici ustanu, a biskup im održi propovijed.

Rubrika izričito određuje o čemu biskup treba propovijedati:

"facit eis pontifex sermonem, ostendens qualiter Adam propter peccatum eiectus est de paradiso, et multa maledicta in eum congesta sunt; et qualiter, eius exemplo, ipsi de ecclesia ad tempus eiciendi sunt."

("održi im prvosvećenik propovijed, ukazujući kako je Adam zbog grijeha izbačen iz raja, i stigla su ga mnoga prokletstva, i kako po njegovom primjeru, i njih treba na određeno vrijeme izbaciti iz crkve.")

Sada slijedi "izbacivanje" iz crkve, koje rubrika ovako propisuje:

"accipiat unum ex eis per dexteram manum, et omnes alii similiter se manibus tenentes, candelas accensas in manibus habentes, subsequantur eum; et ita eos eiiciat de ecclesia, cum lachrymis dicens: 'Ecce, eiicimus vos hodie a liminibus sanctae matris Ecclesiae propter peccata et scelera vestra. Deus faciat vos reverti cum fructu poenitentiae. Amen.' "

("neka primi jednoga od njih za desnu ruku, i svi drugi ga slijede, slično se držeći za ruke, noseći u rukama zapaljene svijeće; i tako ih izbaci iz crkve sa suzama govoreći: 'Evo, izbacujemo vas danas sa praga svete majke Crkve zbog grijeha i zlodjela vaših. Neka Bog učini da se vratite s plodom pokore. Amen.' ")

U međuvremenu zbor pjeva responzorij:

"In sudore vultus tui vesceris pane tuo, dicit Dominus ad Adam, donec revertaris ad terram de qua assumptus es, quia pulvis es et in pulverem reverteris. Pro eo quod audisti vocem uxoris tuae plus, quam me: maledicta terra in opere tuo, in laboribus comedes panem ex ea."

("U znoju ćeš lica svoga jesti kruh svoj, kaže Gospodin Adamu, dok se ne vratiš u zemlju iz koje si uzet, jer si prah i u prah ćeš se vratiti. Zato što si poslušao glas žene svoje više nego mene: prokleta zemlja u tvome radu, u radovima ćeš jesti kruh iz nje.")

I drugi responzorij:

"Ecce, Adam quasi unus ex nobis factus est, sciens bonum, et malum: *Videte, ne forte sumat de ligno vitae, et vivat in aeternum. V. Fecitque Dominus Adae tunicam pelliceam, et induit eum, et ait. * Videte, ne forte sumat de ligno vitae, et vivat in aeternum. 

Gloria Patri et Filio et Spiritui Sancto. 

*Videte, ne forte sumat de ligno vitae, et vivat in aeternum." 

("Eto, Adam postade kao jedan od nas, spoznajući dobro i zlo: *Pazite, da ne bi možda uzeo s drveta života, i živio navijeke. I načini Gospodin Adamu odjeću od krzna i odjene ga, i kaže. *Pazite, da ne bi možda uzeo s drveta života, i živio navijeke.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
*Pazite, da ne bi možda uzeo s drveta života, i živio navijeke.)

Na kraju, završna rubrika govori o onome što pokornici trebaju raditi za vrijeme dok su "izbačeni" iz crkve. Trebaju činiti pokornička djela (postiti, moliti...):

"Et sic eis extra eiectis, et ante valvas ecclesiae genibus flexis gemendo manentibus. Pontifex in limine ostii stans moneat eos, quod de Domini misericordia non desperent, sed ieiuniis, orationibus, peregrinationibus, eleemosynis, et aliis bonis operibus invigilent, ut Dominus ad dignum fructum verae poenitentiae eos perducat; quodque feria quinta in Coena Domini redeant, quoniam tunc in sanctam ecclesiam reducentur, quam usque tunc ingredi non praesumant. Et mox pontifice cum processione ad chorum redeunte, valvae Ecclesiae ante oculos eorum clauduntur, et incipitur Missa, et proceditur ordine suo."

("I tako njima dok ostaju izbačenima i ispred vrata crkve, i uzdišu klečeći. Biskup ih opomene stojeći na pragu vrata, da ne očajavaju o milosrđu Gospodnjem, nego da bdiju postovima, molitvama, hodočašćima, milostinjama i drugim dobrim djelima, da ih Gospodin dovede do dostojnog ploda prave pokore; i da se vrate na četvrtak Večere Gospodnje [Veliki četvrtak], jer će tada biti vraćeni u svetu crkvu, u koju neka se dotad ne usuđuju ulaziti. I ubrzo kad se prvosvećenik s procesijom vrati do kora, zatvaraju se vrata crkve pred njihovim očima, i počinje Misa i protječe po svom redu.")

Svečana rekoncilijacija javnih pokornika obavljala se na Veliki četvrtak. 
U međuvremenu, tijekom cijele korizme, pokornici su obavljali pokornička djela. 

Sve nam ovo govori kako je ozbiljan nauk Crkve o nužnosti prave zadovoljštine za grijehe. Pa, iako su se pokore tijekom vremena sve više ublažavale, nikada se nije prestalo isticati da je zaista potrebno pokorničkim djelima dati naknadu za počinjene grijehe.

Spomenimo samo što kaže naš Rimski obrednik iz 1929. god. o pokori koju svećenik treba odrediti vjerniku na ispovijedi:

"Neka pazi da ne daje prelakih pokora za teške grijehe, da ne bi velikom popustljivošću postao dionik tuđih grijeha. Neka pače ima na pameti, da pokora nije samo pomagalo novome životu i lijek bolesti, već i kazna za prošle grijehe."

Ovo je zapravo istinsko milosrđe. Nije nikakvo milosrđe ona moderna popustljivost, kojom se propušta dati adekvatnu zadovoljštinu za počinjene grijehe. Trebamo imati na umu da je i najteža pokora na ovom svijetu, daleko lakša od samo jednoga dana u čistilištu. 
Tko propušta činiti pokoru na ovom svijetu (a ovdje govorimo o ljudima koji se nalaze u stanju milosti), izlaže se mogućnosti duge i teške pokore u vatri čistilišta.
No, to je tema o kojoj sam već puno puta pisao, pa ako koga zanima, upućujem na ovaj tekst: Uzimajući u obzir sve okolnosti.