Možda ste primijetili da je na internetu dostupan jedan od prvih životopisa fra Ante Antića: Dr. Natko Faranetić - Svjetlo u tami - kratki životopis fra Ante Antića.
Tiskan je 1969. godine: dakle, samo četiri godine nakon Antićeve smrti. Mislim da bismo trebali obratiti pozornost na tri stvari iz te knjige: kako je Antić ispovijedao i vodio duše, kako je izvršavao svoje svećeničke i redovničke dužnosti, te njegove pokore i mrtvenja.
O ispovijedanju i duhovnom vodstvu najzanimljivije je ono što čitamo na str. 20.-23.
U vršenju dužnosti, sluga Božji je isticao da su dužnosti prema Bogu važnije od svih drugih dužnosti (str. 25.- 26.).
I treća stvar, o mrtvenju, čuvanju očiju i odvojenosti od svega ovozemaljskoga i prolaznoga (str. 18.-19.).
Kad čitamo pisma fra Ante Antića, vidimo da je on sve to tražio i od drugih redovnika, kojima je bio duhovni vođa. O tome sam pisao u postu: Fra Ante Antić: "Sve milosti koje nam Gospodin daje, milosti su za borbu, za trud, a ne za mir.".
Samo da napomenem još nešto. Ističe se da je dnevni red fra Ante Antića uključivao i 2 sata razmatranja i 1 sat duhovnog štiva. To vidimo i kod drugih svetih ljudi (na primjer, kod bl. Ivana Merza).
OdgovoriIzbrišiDakako, riječ je o čitanju klasičnog duhovnog štiva, pisaca poput sv. Alfonza Liguorija, sv. Franje Saleškoga, sv. Leonarda Portomauricijskoga... Ili pak svetih otaca poput sv. Grgura Velikoga i sv. Jeronima.
Ovo je važno napomenuti, da ne bi neki današnji vjernik slučajno posegnuo za "suvremenom" modernističkom literaturom, misleći da je to "duhovno štivo". Danas se na policama knjižara nudi svašta, i treba stalno biti na oprezu.
Isto tako, treba biti na oprezu s medijima poput Glasa Koncila i Bitno.net-a. Čitanje tih medija može samo doprinijeti zbunjenosti i duhovnom nazatku.