Prije nekoliko mjeseci na internetu je postala dostupna najveća ostavština velikoga biskupa Antuna Mahnića - njegova Knjiga života.
To je zbirka njegovih tekstova i poruka koje je upućivao hrvatskoj katoličkoj mladeži i katoličkim intelektualcima, nadajući se da će oni jednoga dana preuzeti odlučne javne položaje u našoj domovini - i tako obnoviti katoličku Hrvatsku.
Tekstove je skupio Mahnićev dugogodišnji suradnik, isusovac Ante Alfirević, i objavio ih u obliku knjige 1923. god.
Biskup Mahnić je utemeljitelj i ideolog hrvatskog katoličkog pokreta. U ovim njegovim tekstovima nalaze se načela koja su vodila katolički pokret od njegova osnutka početkom 20. stoljeća, pa dalje kroz međuratno razdoblje. Aktualna su dakako i danas... Zapravo, možda i više danas nego u Mahnićevo vrijeme.
Mahnić označava liberalizam kao neprijatelja protiv koga se treba boriti. U članku "Radikalizam i liberalizam" (str. 38.) ističe:
"Liberalizam je proglasio načelo: 'Crkva neka se rastavi od države. Slobodna crkva u slobodnoj državi!' No, netom što se to provelo, on je Crkvu okovao u željezne okove državnih paragrafa i nesnošljiva birokratizma, otevši joj svaku slobodu. Onda joj se poče rugati: 'Gle, kako je ostarjela Crkva, kako ne daje ni znaka života od sebe!' I osvoji si škole, što ih bila Crkva podigla... Oskvrnuo je svetište kršćanske obitelji, otevši ženidbi značaj sakramenta i proglasiv je ugovorom civilnim. Na mjesto nepokolebivih vječnih principa naravskog i kršćanskog prava postavio je pravo surove sile i svršenih djela. Raskršćanio je i književnost i umjetnost, oslobodiv je vjere i zakona Božjih. Državu je proglasio vjerski indiferentnom; za sve što ona naredi ili uradi, niti Bogu niti Božjemu zakonu ona ne odgovara!"
I malo kasnije, u članku "Zvanje katoličkih svjetovnjaka" (str. 67.):
"Pravo čedo revolucije je moderni liberalizam; njemu je temeljnim načelom da se javni život riješi svakog vjerskog utjecaja, a država da se potpuno ocijepi od Crkve. I doista, liberalizam je oteo javni život svakom utjecaju Crkve i evanđelja Isusova. Liberalizam je dokinuo konkordate između Crkve i države, i proglasio 'slobodnu Crkvu u slobodnoj državi', s namjerom dakako da Crkvu, lišenu svake državne pomoći, istisne sa svim njezinim uplivom iz javnoga života. Liberalizam je također prihvatio načela 'slobodne znanosti' i udesio je prema njemu javnu nastavu. I samome kršćanskom braku, na kojem se temelji kršćanska obitelj i čitavo ljudsko društvo, oduzeo je liberalizam sakramentalni značaj. Liberalizam promiče u filozofiji, u umjetnosti, čak i u nacionalnoj ekonomiji, i u svim granama javne djelatnosti, protukršćanska načela. Koja se filozofija predaje na sadašnjim državnim sveučilištima Evrope? Materijalizam, darwinizam, hegelijanizam, herbertizam i slične nauke istisle su stare filozofske sustave..."
Biskup Mahnić je rano prepoznao opasnost modernističke infiltracije u crkvenu hijerarhiju. Štoviše, Mahnić je optužio za modernizam tadašnjeg dekana KBF-a Frana Barca, i s njime vodio javnu polemiku oko tog pitanja.
Biskup Mahnić je uvijek i svugdje zahtijevao čistoću katoličkog načela - i kod klerika i kod laika. Tako u članku "Katolički svjetovnjaci i svećenici" kaže (str. 207.):
"Načelo! Čistoća katoličkog načela sačinjava, regbi, vrhunac zahtjeva što ih Crkva dandanas stavlja na katoličkog lajika izobražene ruke, koji stupi u javni život. Naš vijek zaplovio je strujom modernizma. Dvoličnost modernističke teosofije rađa skrajnom pometnjom vjerskih pojmova, tako te drma istim temeljima pozitivnog kršćanstva. Čistoća je katoličkog načela dandanas izvrgnuta većoj pogibelji, negoli za Voltaire-a.
Okružnica Pia X. 'Pascendi Dominici gregis' otkriva ovu pogibelj u cijeloj svojoj ozbiljnosti. I od 'čuvara hrama Božjega' mnogi padoše žrtvom modernističke zaraze."
Stavljam ovdje iz Knjige života članak "Četiri pravila katoličkog radikalizma"- to su smjernice koje biskup Mahnić daje katoličkim laicima.
Iz članka "Katolička sloga" (str. 104.-106.):
Stalno se govori o katoličkim načelima. No, netko će pitati: "Koja su to načela? Gdje ćemo ih naći?"
Katolička načela o kojima govori biskup Mahnić su ona koja su izražena u enciklikama bl. Pija IX., Leona XIII. i sv. Pija X.
Uz poseban naglasak da se moramo boriti protiv zabluda koje je osudio bl. Pio IX. u Syllabus errorum.
Zato biskup Mahnić piše članak "Ljudi enciklika i silaba" (str. 108.-111.), tražeći od katoličkih boraca da budu ljudi enciklika i silaba.
Da izdvojim jedan citat iz tog članka (str. 110.-111.):
Zaključujem sa člankom "Radikalizam života" (str. 111.-115.):
Ne znam jeste li znali: Započeo je postupak za proglašenje blaženim biskupa Antuna Mahnića. Nadam se da će uspješno završiti.
OdgovoriIzbrišiBeatifikacija biskupa Mahnića bila bi totalna negacija Drugoga vatikanskog koncila! Katolički radikalizam za koji se biskup zalagao je totalna suprotnost od "tolerantnog i otvorenog" (liberalnog) stava Drugoga vatikanskog koncila.
Primjećujem da današnji krčki biskup želi popularizirati biskupa Mahnića, ali istovremeno kao da se želi sakriti za što se zapravo Mahnić zalagao i borio.
IzbrišiOpćenito govoreći, danas se često skrivaju prava stajališta svetaca, kako ljudi ne bi vidjeli da se ona ne slažu sa postkoncilskim učenjima i praksama.
Tako je! - ja živim u krčkoj biskupiji i donekle pratim gibanja. Krčki biskup je modernist (mons. Petenjak) i kratko je na toj dužnosti. On samo prolongira što je započeo predšasnik, mons. Valter koji je bio blagi neokonzervativac. Mahnića također promovira iz lokal patriotskih poriva mons. Bozanić. Postoje mini studije, akademije, kongresi i sl., a dotepli su se od prije par godina tako i do postulature. Sve je to divno i krasno, ali događa se upravo to - ono po čemu je biskup Mahnić najpoznatiji - katolički radikalizam i borba protiv modernizma, uporno se zabacuje ili skriva, izostavlja. Slično je i s kard, Stepincem i bl. I. Merzom. Mons. Bozanić dok u svojim znanstvenim radovima hvali biskupa Mahnića, ne krzma se i navesti jer mora, koliko je Mahnićevog antimodernističkog rada, da se on s time "ne slaže" zbog nekog trivijalno navedenog razloga, i jasno da se ne slaže jer se nimalo ne uklapa sa njegovom i ostalom bratijom u episkopatu, totalnom modernističkom agendom.
IzbrišiČisto katoličko načelo! Beskompromisno!
OdgovoriIzbrišiTo i jest razlog zašto mi danas zahtijevamo povratak tradicionalne mise! Tradicionalni obred mise je čisti katolički obred, dok je "novus ordo" rezultat kompromisa sa protestantima-krivovjercima.
Mislim da većina naših današnjih modernih pastira zazire od "radikalizma", a zapravo zaziru od dosljednosti. Oni bi propovijedali, ali na način da se ne zamjere liberalima, protestantima, muslimanima i ostalima. Tu se pazi na svaku riječ, da ne bi slučajno pogodila osjetljive uši druge strane u "međureligijskom dijalogu". I zato im propovijedi ispadaju uvijene, dvosmislene, besmislene..., a time i besplodne.
OdgovoriIzbrišiDa, danas neki zaziru od radikalizma.
IzbrišiA nekada smo se ponosili katoličkim radikalizmom.
Pogledaj na primjer: Marica Stanković: "Križarski pokret se ponosi radikalizmom"
Radikalno djelovati u dobromu, korisnomu, spasenjskomu, Evanđeoskomu je jedini ispravan način djelovanja.
OdgovoriIzbrišiNasuprot onomu što je sve suprotno od toga; loše, beskorisno, naopako, ubilačko za dušu i tijelo, a koje je uvijek samo po sebi i svojoj (zloj) ćudi radikalno.
Tako, ono zlo jer je uvijek radikalno samo po sebi, biva od svijeta i onih (ot)palih samo po sebi podrazumijevajuće, pa time i opravdavajuće(?!), dok za ono drugo radikalno, u dobromu, koje jedino i samo upravo kao takvo zapravo i vrijedi, - i svijet i oni od svijeta osuđuju zbog navodnog samog (radikalnog) naziva 'radikalno', odbijajući uvidjeti pri tom da sam cilj koji je 'dobro', ne samo opravdava, nego i neumitno iziskuje taj jedini i pravi način kojeg nazivamo 'radikalno'.
JbD
Biskup Mahnić je predstavnik stare škole borbenog katolicizma. Važno je reći da to nisu bili tek neki njegovi privatni stavovi. To je bila linija rimskih papa!
OdgovoriIzbrišiSve do II. vatikanskog koncila, katolici su na čelu s papama otvoreno vojevali protiv liberalizma.
Na II. vatikanskom koncilu je učinjen zaokret od 180 stupnjeva. Borba protiv liberalizma je dokinuta: i umjesto borbe, uveden je dijalog s liberalizmom. A taj "dijalog" je zapravo priznanje poraza; kapitulacija pred liberalizmom. To je prešutni sporazum s neprijateljima Crkve, da im više neće stvarati probleme. U tom smislu, nadbiskup Lefebvre je bio u pravu kad je govorio o izdaji na II. vatikanskom koncilu.
Voditi dijalog s liberalizmom je jednako ka voditi dijalog sa sotonom. A tko je lud pregovarati sa sotonom, taj je doista lud, zaveden, ili izdajica.
OdgovoriIzbrišiZar je moguće da je ikomu ikada moglo odjednom postati 'normalno' ne držati se više Božjeg svetog nauka i nauka naših otaca? Te se dati zavesti na liberalna 'razmišljanja' kao dobronamjerna, te početi činiti istom tom liberalizmu, koji je ništa drugo doli poganizam, a odjeven u uvijek isto, zvučno ime 'modernizam'.
Da je modernizam uistinu sinteza svih hereza, to svaki pravovjernik itekako zna. Jer taj 'modernizam' nije ništa drugo nego uljepšani izraz za (ne)opravdano sprovođenje konstatnih promjena.
A mi znamo da je riječ Božja nepromjenjiva. I da ne potpada nikakvim vremenima, niti vremenskim promjenama.
Kao što nema niti postoje ikakva tzv. moderna vremena koja se mogu odnositi na riječ i nauk koji dolaze od samog Boga koji je vječan, bezgraničan i nada sve i sva, pa tako i tih svih jadnih vremena. U 15. stoljeću su ljudi i narodi sebe također zacijelo smatrali modernima u odnosu na 14., 13., ili 5. stoljeće. Ali tehnološki, znanstveni, pa tako i sociološki i intelektualni razvoj čovjeka kroz vrijeme u kojem čovjek živi, koji bi vidio bilo na bolje ili na lošije u usporedbi sa svim iz prošlosti, nikako nema i ne može imati nikakva utjecaja na riječ i nauk Božji.
Jer ono što je od Boga istina je. A što je istina, ostaje istina za vjeke vjekovječne.
Tako, nitko nema prava mjenjati ni jotu Božjega.
I tko god to da činio, njega se treba kloniti i ne treba ga slijediti. Jer tko je u malom nevjeran, kako će mu se u veliko vjerovati?
Držimo se riječi Gospodina Boga našega, koje nam On sam dade od početka, koju nam dade i po prorocima i apostolima i ocima našim jer:
"Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan." (2 Pet 3,8)
JbD