Stara evangelizacija

Cijela priča oko "nove evangelizacije" prilično je nejasna. Nejasna je zato što se ne može utvrditi koga se tu uopće "evangelizira".
Protagonisti te "nove evangelizacije" sami otvoreno govore da oni ne žele obratiti inovjerce (muhamedance, židove, protestante...). Kome onda oni uopće navještaju?
Ah, zaboravio sam... oni ne navještaju; oni dijalogiziraju!

Neki kažu da je ta "nova evangelizacija" doživjela totalni neuspjeh: da ništa nije postigla. Međutim, možda bi bolje pitanje bilo: Što bi za provoditelje "nove evangelizacije" uopće bio uspjeh? Što oni žele postići? Koje su ciljeve oni sebi zadali?
Ne znam odgovore na ta pitanja, ali poznavajući ljude koji su uključeni u "novu evangelizaciju", možda je i bolje da ne znam.

Vrijeme je da počnemo govoriti o staroj evangelizaciji.
Kako su apostoli navještali pravu vjeru narodima tadašnjeg Rimskog Carstva, možemo čitati u Djelima apostolskim.

Da izdvojim par rečenica...

"Petar će im: 'Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.' " (Dj 2, 28)

"Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa..." (Dj 4, 33)

"I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." (Dj 4, 12)

"Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista." (Dj 8, 5)

"...te [sv. Pavao] odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji." (Dj 9, 20)

"Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: 'Ovo je Krist!' " (Dj 9, 22)

"Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: 'Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem.' "(Dj 17, 2-3)

"Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist." (Dj 18, 4-5)

"Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem. Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji učenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana. Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, čuli riječ Božju." (Dj 18,4-5)

"upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa" (Dj 20, 21)

"Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Prorokâ uvjeravao o Isusu." (Dj 28, 23)

"Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu, gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu..." (Dj 28, 30-31)

Što je sve ovo, ako ne prozelitizam? Mi ovdje vidimo da su apostoli nastojali obratiti sve ljude - i pogane i židove.
Posebno bi trebalo obratiti pozornost na Pavlovo propovijedanje židovima. Sv. Pavao nije s njima vodio ugodne i opuštene "međureligijske" razgovore, nego žustre rasprave:

"Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: 'Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem.' " (Dj 17, 2-3)

"snažno je pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist." (Dj 18, 28)

"Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu." (Dj 28, 23)

I sve to uz velike žrtve. Njegova je revnost išla uz cijenu trpljenja, muka i progona. Vrijedi se podsjetiti što je sve sv. Pavao pretrpio od židova, navješćujući im istinu...

"Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. " (Dj 13, 45)

"Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga." (Dj 9, 29)

"Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja." (Dj 13, 50)

"nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće" (Dj 14, 2)

"Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole." (Dj 14, 5)

"Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav." (Dj 14, 19)

"navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu" (Dj 18, 12)

"Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije." (Dj 20, 3)

"skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla" (Dj 23, 12)

"Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima." (Dj 24, 27)

Pitanje koje se danas postavlja glasi: Tko je spreman svjedočiti kršćansku istinu, uz rizik da se zamjeri neprijateljima Crkve?
Apostoli su na to bili spremni, i zato je njihov rad donosio obilne plodove.
Rezultati se vide u rastu Crkve i broju spašenih duša...

"I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se, te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša." (Dj 2, 41)

"I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu." (Dj 5, 14)

"kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene." (Dj 8, 12)

"Tako se crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao."         (Dj 16, 5)

"A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se." (Dj 18, 8)

"Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa. Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela. I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka. Tako se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala." (Dj 19, 17-20)

Cilj prave evangelizacije nalazi se u riječima: "povjerovaše i pokrstiše se" (Dj 18, 8).
Bez tog rezultata, nema evangelizacije. I bez toga, nemamo o čemu pričati!

No, krenimo dalje...
Možemo reći da je apostolsko vrijeme bilo doba prve velike evangelizacije.
Drugo veliko razdoblje evangelizacije bilo je za vrijeme (i nakon) seobe naroda (5-10. st.), kad su pokršteni svi germanski i slavenski narodi.

Iz tog je vremena sačuvano dosta sjajnih djela koja govore o kristijanizaciji europskih naroda.
Među njima se ističe djelo sv. Bede Časnog Historia ecclesiastica gentis Anglorum, u kojem je detaljno opisano pokrštavanje anglosaksonskih plemena, koja su se naselila u Britaniji tijekom 5. stoljeća.

To je djelo vrlo vrijedan izvor, jer nam daje dubinski pogled u proces obraćenja jednog naroda.
Prvo što ćete opaziti čitajući sv. Bedu jest njegova zahvalnost rimskim papama. Pape su rukovodili cijelom akcijom pokrštavanja europskih naroda. Za pokrštavanje Engleza najzaslužniji je sv. papa Grgur Veliki. On je 596. g. poslao sv. Augustina Kenterberijskog sa 40 redovnika da izvrše to veliko djelo.

Kako su pridobili pogane da se obrate na kršćanstvo?
Prvo i osnovno: isticali su što je obećano onima koji prihvate pravu vjeru i krste se:
"aeterna in caelis gaudia et regnum sine fine cum Deo vivo et vero"
("vječno veselje na nebesima i kraljevstvo bez kraja s Bogom živim i istinitim")


Ovdje treba posebno naglasiti način na koji su sv. Augustin i tih 40 redovnika pristupili ljudima koje su došli obratiti. Ovako to opisuje sv. Beda:
"...veniebant crucem pro vexillo ferentes argenteam, et imaginem Domini Salvatoris in tabula depictam, laetaniasque canentes pro sua simul et eorum, propter quos et ad quos venerant, salute aeterna..."
("...došli su noseći srebrni križ za zastavu, i sliku Gospodina Spasitelja naslikanu na ploči, pjevajući litanije za svoje i onih, zbog kojih su došli i za koje su došli, vječno spasenje...")


Taj trijumfalni dolazak pojavljuje se i danas kao motiv u katoličkim crkvama u Engleskoj. 

Malo kasnije sv. Beda precizira koju su točno molitvu molili:

"Fertur autem quia adpropinquantes civitati, more suo cum cruce sancta et imagine magni regis Domini nostri Iesu Christi hanc laetaniam consona voce modularentur: 'Deprecamur te, Domine, in omni misericordia tua, ut auferetur furor tuus et ira tua a civitate ista, et de domo sancta tua, quoniam peccavimus. Alleluia.' "

("Priča se naime da su, približavajući se gradu, po svom običaju sa svetim križem i slikom velikoga kralja Gospodina našega Isusa Krista, pjevali ovu litaniju složnim glasom: 'Molimo te, Gospodine, u svemu tvome milosrđu, da se otkloni gnjev tvoj i srdžba tvoja sa ovoga grada, i sa tvoga svetoga doma, jer smo sagriješili. Aleluja.' ")


Ljude je uvijek privlačila revnost redovnika. Najbolja je propovijed kad ljudi vide da svećenici i redovnici gorljivo i točno izvršavaju svoju službu.

Ovakav su život vodili tih 40 redovnika usred pogana:

"At ubi datam sibi mansionem intraverant, coeperunt apostolicam primitivae Ecclesiae vitam imitari; orationibus videlicet assiduis, vigiliis ac ieiuniis serviendo, verbum vitae quibus poterant praedicando, cuncta huius mundi velut aliena spernando; ea tantum quae victui necessaria videbantur ab eis quos docebant, accipiendo, secundum ea quae docebant, ipsi per omnia vivendo, et paratum ad patiendum adversa quaeque, vel etiam moriendum pro ea, quam praedicabant veritate, animum habendo."

("A kad su ušli u boravište koje im je dano, stali su oponašati apostolski život prvobitne Crkve; naime služeći u žarkim molitvama, bdjenjima, postovima, propovijedajući riječ života kome su mogli, odbacujući sve stvari ovoga svijeta kao tuđinske; primajući od onih koje su učili samo ono što se činilo potrebnim za prehranu; prema onome što su propovijedali sami su u svemu živjeli, i imajući volju spremnu na trpljenje svih protivština, također i da umru za onu istinu koju su propovijedali.")


I papa Grgur Veliki se nastavio brinuti za uspjeh misije. Kao papa koji je pridavao veliku važnost liturgiji, poslao im je sve ono što je potrebno da se uspostavi redoviti božanski kult: liturgijske knjige, misno ruho, relikvije mučenika itd.

Riječima sv. Bede Časnog:

"Praeterea, idem papa Gregorius Augustino episcopo, quia suggesserat ei multam quidem sibi esse messem, sed operarios paucos, misit cum praefatis legatariis suis plures cooperatores ac verbi ministros; in quibus primi et praecipui erant Mellitus, Iustus, Paulinus, Rufinianus: et per eos generaliter universa quae ad cultum erant ac ministerium ecclesiae necessaria, vasa videlicet sacra, et vestimenta altarium, ornamenta quoque ecclesiarum, et sacerdotalia vel clericalia indumenta, sanctorum etiam apostolorum ac martyrum reliquias, nec non codices plurimos."

("Osim toga, isti papa Grgur je Augustinu biskupu, pošto mu je predočio da mu je velika žetva ali malo radnika, poslao sa spomenutim svojim poslanicima brojne suradnike i poslužitelje riječi; među kojima su prvi i istaknuti bili Melit, Just, Paulin, Rufinijan: i preko njih općenito sve ono što je potrebno za kult i službu crkve, to jest, sveto posuđe, i pokrivala oltara, također i uresi crkvi, i svećenička i klerička odjeća, također relikvije svetih apostola i mučenika, te mnoge knjige.")


Eto, tako je izgledala evangelizacija u 6. stoljeću.
Novo razdoblje velikih misija počelo je u 16. stoljeću, nakon velikih zemljopisnih otkrića (i trajalo je do duboko u 18. stoljeće). Tada su krenule misije u sjevernoj i južnoj Americi, subsaharskoj Africi, u Indiji i na dalekom istoku.

Kako su izgledale misije u Novom svijetu možemo vidjeti na primjeru hrvatskog isusovca Ivana Ratkaja.
O toj temi pogledaj: Misije kakve su nekada bile.