petak, 23. prosinca 2016.
O borbi protiv neprijatelja prema Tridentskom katekizmu
Od svih katoličkih katekizama najveći je autoritet uvijek imao Katekizam Tridentskog koncila (napisan 1566. g.), poznat još pod nazivima Rimski katekizam, Katekizam Pija V. ili jednostavno Tridentski katekizam.
Od svećenika se očekivalo da propovijedaju puku prema tom katekizmu, na što su uvijek iznova upozoravali pape, osobito Klement XIII. i Pio IX. Župnici su se na propovijedima morali držati katekizma (a ne kao danas kad mnogi propovijedaju što god im padne na pamet).
Tako je katekizam osiguravao jedinstvo u propovijedanju katoličke istine, isto kako je Misal Pija V. osiguravao jedinstvo (zapadne) liturgije.
Ovom prilikom želim skrenuti vašu pozornost na pouke Tridentskog katekizma o borbi protiv neprijatelja.
Naši neprijatelji su: svijet, tijelo (put) i đavao.
O borbi protiv đavla raspravlja se u poglavlju katekizma koje govori o šestoj molbi Očenaša ("ne uvedi nas u napast"). Ono se sastoji od 20 pitanja, koja govore o napastima. Posebna se pozornost daje zamkama koje đavao postavlja ljudima, kako bi ih naveo na grijeh i odvukao u pakao.
Rado bih ovdje stavio svih 20 pitanja, ali to bi bio preveliki pothvat. No, zato stavljam ona pitanja i odgovore koji mi se čine posebno važnima. Izdvojio sam 4., 5., 10., 15. i 18. pitanje.
4. Quot quantisque tentationum periculis hominum vita sit exposita?
Quare proponat fideli populo parochus praelia et pericula, in quibus assidue versamur, dum anima est in hoc mortali corpore, quos undique caro, mundus et satanas oppugnant. Quid ira, quid cupiditas in nobis possit, quotusquisque est, qui magno suo malo non experiri cogatur? Quis non his lacessitur stimulis? Quis non sentit aculeos? Quis subiectis non uritur ardentibus facibus?
Et quidem tam varii sunt ictus, tam diversae petitiones, ut difficilimum sit gravem aliquam plagam non accipere. Et praeter hoc inimicos qui habitant et vivunt nobiscum, sunt praeterea illi hostes acerrimi, de quibus scriptum est: 'Non est nobis colluctatio adversus carnem et sanguinem; sed adversus principes, et potestates, adversus mundi rectores tenebrarum harum, contra spiritualia nequitiae in caelestibus.' (Ephes. 6, 12)
PRIJEVOD:
"4. Kolikim i kakvim opasnostima od napasti je izložen čovjekov život?
Zato neka župnik izloži vjernom puku o borbama i opasnostima, u kojima se neprestano nalazimo, dok je duša u ovom smrtnom tijelu, koju sa svih strana napadaju put, svijet i sotona. Što srdžba, što požuda u nama može napraviti: koliko ih je koji nisu prisiljeni iskusiti svoje veliko zlo? Koga ne probadaju te bodlje? Tko ne osjeća te žalce? Tko ne izgara od podmetnute goruće žeravice?
A tako su raznovrsni udarci, tako raznolike navale, da je teško ne zadobiti neku tešku ranu! A osim toga, neprijatelji koji borave i stanuju s nama su uz to oni najgori protivnici o kojima je pisano: 'Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava i vlasti, protiv upravljača ovoga svijeta tmina, protiv duhova opakosti po nebesima.' (Ef 6, 12)."
5. Quam graves sint daemonum in nos insultus ex sententia divi Pauli exponitur.
Accedunt enim ad intimas pugnas externi impetus et impressiones daemonum, qui et aperte nos petunt, et per cuniculos influunt in animas nostras, vix ut ab illis cavere possimus. Illos et 'principes' appellat Apostolus propter naturae excellentiam, nam natura hominibus, et ceteris, quae sub sensum cadunt, creatis rebus antecellunt; et 'potestates' vocat, quod non solum naturae vi, sed et potestate etiam superant; et 'rectores' nominat mundi 'tenebrarum': non enim clarum et illustrem mundum regunt, id est bonos et pios, sed obscurum et calliginosum, nempe eos, qui flagitiosae et facinorosae vitae sordibus ac tenebris obcaecati, duce tenebrarum diabolo delectantur. Nuncupat etiam daemones 'spiritualia nequitiae': est enim et carnis et spiritus nequitia.
Carnalis quae dicitur nequitia, incendit appetitum ad libidines et voluptates, quae percipiuntur sensibus. Spiritualia nequitiae sunt mala studia et pravae cupiditates, quae ad superiorem pertinent animae partem; quae tanto peiores sunt quam reliquae, quanto mens ipsa, et ratio altior est atque prestantior.
Quae satanae nequitia, quia maxime spectat illuc, ut caelesti nos hereditate privet; propterea dixit Apostolus, 'in caelestibus' (Ephes. 6, 12). Ex quo licet intelligere, magnas esse hostium vires, invictum animum, immane in nos et infinitum odium, bellum etiam perpetuum eos gerere nobiscum, ut nulla pax esse cum illis, nullae induciae fieri possint.
PRIJEVOD:
"5. Kako su teški napadi demona na nas objašnjava se iz izreke svetoga Pavla.
Pristižu naime na unutarnje borbe vanjski napadi i navale demona, koji nas i otvoreno napadaju, i iz rovova navaljuju na naše duše; jedva da se možemo od njih čuvati. Njih i 'vrhovnicima' naziva Apostol zbog uzvišenosti naravi, jer po svojoj naravi pretežu nad ljudima i ostalim stvorenim stvarima što se opažaju osjetilima; i zove ih 'vlastima' jer ih ne samo snagom naravi već i vlašću nadilaze; i 'upravljačima' ih zove svijeta 'tmina': jer oni ne vladaju svjetlim i bjelodanim svijetom, to jest dobrima i pobožnima, nego tamnim i mračnim, naime onima koji zasljepljeni prljavštinama i tminama grešnoga i sramotnoga života, uživaju u đavlu vođi tmina.
Naziva također demone 'duhovima opakosti': a tu je opakost i tijela i duha. Ono što se naziva tjelesnom opakošću, zapaljuje žudnju za pohotama i nasladama koje se primaju osjetilima. Duhovne opačine su zle težnje i pokvarene požude, koje spadaju u gornji dio duše, koje su toliko gore od drugih, koliko je sam um i razum viši i odličniji.
A ta sotonina opakost, jer je najviše usmjerena na to da nas liši nebeske baštine, zato kaže Apostol 'po nebesima' (Ef 6, 12). Iz čega se može zaključiti da su velike snage neprijatelja, neslomljiva volja, divljačka i beskrajna mržnja prema nama; i stalni rat vode protiv nas, da ne može biti nikakvog mira s njima, ne mogu biti nikakva primirja."
10. Quo modo daemon homines tentet?
In malam partem tentantur homines, cum ad peccatum aut exitium impelluntur; quod proprium diaboli officium est. In enim eo animo tentat homines, ut decipiat, agatque praecipites: quamobrem 'tentator' in divinis literis appellatur (Matth. 4, 3). In iis vero tentationibus modo intimos nobis admovens stimulos, animae affectiones et commotiones adhibet administratas; modo nos exagitans extrinsecus, externis rebus utitur, vel prosperis ad efferendos, vel ad frangendos adversis: nonnunquam habet emissarios et excursores, perditos homines, in primisque haereticos, qui sedentes in 'cathedra pestilentiae' (Psal. 1, 1) malarum doctrinarum mortifera semina dispergunt, ut illos, qui nullum delectum aut discrimen habent virtutis et vitiorum, homines per se proclives ad malum, nutantes ac praecipitantes impellat.
PRIJEVOD:
"10. Na koji način demon napastuje ljude?
Na zlu stranu su napastovani ljudi, kad su gonjeni na grijeh ili opačinu, što je vlastita služba demona. U toj namjeri napastuje ljude da ih prevari i upropasti; zbog čega se naziva 'napasnikom' u svetim pismima (Mt 4, 3). A u tim napastima, sad pokrećući unutarnje ponuke koristi postavljene naklonosti i nepostojanosti duše, sad nas pak uznemiruje izvana koristeći se vanjskim stvarima, bilo uspjesima kako bi nas uzoholio, bilo protivštinama kako bi nas slomio; a nerijetko ima emisare i uhode, opake ljude, prije svega heretike koji sjedeći na 'katedri propasti' ('cathedra pestilentiae' - Psal. 1, 1) rasijavaju smrtonosno sjemenje zlih nauka, da one koji ne znaju razliku i razmak između vrlina i opačina, ljude koji su po sebi skloni na zlo, koji se naginju i ruše, strmoglavi."
15. Quo modo a Deo in nostris tentationibus opem implorare debemus?
Quare et generatim Dei opem implorare debemus in omnibus tentationibus, et nominatim, cum a singulis affligimur, ad precationem consurgere oportet. Quod a Davide factum legimus pene in unoquoque tentationum genere; nam in mendacio sic precabatur: 'Ne auferas de ore meo verbum veritatis usquequaque' (Psal. 118, 43).
In avaritia in hunc modum: 'Inclina cor meum in testimonia tua, et non in avaritiam.' (Psal. 118, 36).
In rebus vero inanibus huius vitae et illecebris cupiditatum, hac prece utebatur: 'Averte oculos meos ne videant vanitatem.' (Psal. 118, 37)
Ergo postulamus, ne morem geramus cupiditatibus, neve defatigemur in tentationibus sustinendis (Hebr. 12, 3), ne declinemus de via Domini (Deut. 31, 29), ut tam in rebus incommodis, quam in prosperis, aequitatem animi, constantiamque servemus, et nullam nostri partem Deus sua tutela vacuam reliquat. Petimus denique 'ut satanam conteret sub pedibus nostris' (Rom. 16, 20)."
PRIJEVOD:
"15. Na koji način trebamo od Boga moliti pomoć u našim napastima?
Po čemu i općenito trebamo moliti Božju pomoć u svim napastima; i izričito kad smo napadnuti od pojedinih napasti, treba ustati na molitvu. Što je David učinio, čitamo, u gotovo svakoj vrsti napasti; naime u laži je ovako molio: 'Ne oduzimaj iz mojih usta riječ istine uvijek i posvuda.' (Psal. 118, 43)
U lakomosti na ovaj način: 'Prikloni moje srce na tvoja svjedočanstva, a ne na lakomost.' (Psal. 118, 36)
A u ispraznim stvarima ovoga svijeta i dražilima požuda, koristio je ovu molitvu: 'Odvrati moje oči da ne vide ispraznost.' (Psal. 118, 37)
Stoga molimo, da ne zatežemo u požudama i da se ne premorimo u podnošenju napasti (Heb 12, 3), da ne skrenemo s puta Gospodnjeg (Pnz 31, 29), da kako u neprilikama tako i u probitcima, jednakom voljom i postojanošću služimo, i Bog nas ni u čemu neće ostaviti bez zaštite. Molimo dakle 'da sotonu satre pod našim nogama' (Rim 16, 20)."
18. Quo modo diabolus a nobis superari possit?
Vincitur autem satanas non otio, somno, vino, commesatione, libidine; sed oratione, labore, vigilia, abstinentia, continentia, castitate. 'Vigilate et orate', inquit ut iam diximus, 'ut non intertis in tentationem' (Matth. 26, 41). Qui iis armis ad illam pugnam utuntur, in fugam convertunt adversarios: qui enim resistunt diabolo, is fugiet ab eis. In his tamen sanctorum hominum victoriis, quas diximus, nemo sibi placeat, nemo se efferat insolentius, ut se suis viribus hostiles daemonum tentationes impetusque sustinere posse confidat: non est hoc naturae nostrae, non humanae imbecillitatis, sed solius divinae potestatis.
PRIJEVOD:
"18. Na koji način možemo nadvladati đavla?
Pobjeđuje se naime sotonu ne besposlicom, snom, vinom, prežderavanjem, požudom; nego molitvom, radom, bdijenjem, uzdržljivošću, trijeznošću, čednošću. 'Bdijte i molite', kaže kako smo rekli, 'da ne padnete u napast' (Mt 26, 41). Koji se ovim oružjem koriste u toj borbi, tjeraju u bijeg protivnike: koji se naime odupru đavlu, on bježi od njih.
Ali u tim pobjedama svetih ljudi koje smo spomenuli, neka nitko sebi ne ugađa, neka se nitko ne uznese oholo, da se pouzda da svojim snagama može izdržati napasti i navale demona: nije to do naše naravi, nije do ljudske slabosti, već jedino do Božje moći."
Nema komentara:
Objavi komentar