utorak, 15. ožujka 2016.
Petar Barbarić - čovjek koji nije gubio vrijeme
Gospodin nas je jasno upozorio:
"Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu." (Mt 6, 19-20)
Blago koje ima vrijednost na nebu - nebesko blago - čiju pravu vrijednost mi sa svojim tjelesim očima još ne možemo vidjeti su, između ostaloga: milostinja, postovi, sv. mise, pobožnosti i molitve (naročito one za koje su vezani oprosti!).
Sluga Božji Petar Barbarić (1874.-1897.) cijeli je svoj život prikupljao upravo to nebesko blago.
On nije gubio nijednu sekundu... Nije propustio nijednu priliku da prikupi što više tog nebeskog blaga.
To je bio njegov životni pravac od najranijeg djetinjstva.
Pogledajmo njegovo ponašanje još kao malog pastira na hercegovačkom kršu
(J. Weissgerber, Uskrsna zvona, Zagreb, 2000., str. 26.-27.):
"Goneći stado na pašu - a to je bio do škole njegov zanat - mali Pero molio krunicu, dugu seljačku krunicu s tvrdim krupnim zrnima. Najprije Gospinu, pa Isusovu (33 Očenaša u čast 33 godine Isusova života i 7 Zdravomarija u čast 7 žalosti Bl. Gospe i 3 Vjerovanja), a na koncu krunicu sv. Ante (13 Očenaša i 13 Zdravomarija i jedno Vjerovanje).
Gospinu je krunicu molio svaki dan...
Sveta vjera, dragi Bog, Gospa, sv. Ante... vladali su obzorjem toga sretnoga djetinjstva u Božjoj prirodi među kozama i ovcama, a osobito među vjernim seljanima koji Boga priznaju i služe mu."
Petrova marljivost u skupljanju nebeskog blaga još se povećala kad je primljen u travničko sjemenište:
"U svibnju kitio je oltar Majke Božje u razredu, sastavljao s drugima stihove Gospi koji su anonimno izlazili na svibanjskoj ploči. Njenu je sliku često poljubio, uvijek mu je bila na stolu. Svaki dan, ako nije bio bolestan, 6 puta je posjetio Gospinu kapelicu. Razlikovao je ove pohode od pohoda Svetohraništu.
Molio je krunicu kao pravi umjetnik.
Za vrijeme zadnje bolesti, upitao ga o. Puntigam: 'Pero, koliko misa slušaš na dan!?'
- 'Dvije, Velečasni. A kad primam sv. Pričest, tri.'
-'Pa zar ti to nije teško?'
-'Nije, Velečasni, ta ja sjedim. - Ali, molitva? O ne, jer ja molim krunicu, a osobito kod žalosne krunice čovjek ne može lako biti rastresen. Slike su tako žive, da me sasvim zanesu...' " (Weissgerber, str. 48.)
I još (str. 56.):
"Molio je mnogo, obavljao pohode Svetootajstvu. Tko je njega motrio iz blizine, mogao je primijetiti kako idući u redu hodnikom gotovo nečujno izgovara strelovite molitvice."
Vidimo kolika je bila njegova revnost:
"U sjemeništu je među đacima bilo raznih pothvata da se proširi pobožnost Srcu Spasiteljevu. Petar je uvijek obavljao pobožnost 9 službi Srca Isusova. Čak i u bolesti raspitivao je i tražio, ako bi na nj zaboravili, da dobije jednu od 9 službi za svaki mjesec. Bio je član 'Kola Srca Isusova'. Članovi su se kola razgovarali na prijateljskim sjelima o Srcu Isusovu i apostolatu. Svaki mjesec bilježili su sjemeništarci duhovno cvijeće u čast Presvetoga Srca.
U Petrovu notesu sačuvao nam se jedan njegov mjesečni prinos: 5 sakramentalnih sv. pričesti, 340 duhovnih, 2 djela milosrđa, 5 djela ljubavi, 590 pohoda Presvetom Otajstvu, 55 pohoda bl. Gospi, 400 prijegora u glavnoj strasti, 3000 strelovitih molitava." (Weissgerber, str. 61.)
Kad govorimo o strelovitim molitvama (koje su pape obdarili velikim oprostima), moramo se sjetiti kako su izgledali molitvenici prije II. vatikanskog koncila, odnosno prije reforme oprosta iz 1967. g. (više o tome govorio sam ovdje).
Iako je skupljanje nebeskog blaga vrlo jednostavno, većina ljudi uopće ne mari za to, već se radije muče oko propadljivoga zemaljskog "blaga", koje "rđa nagriza i kradljivci potkapaju i kradu".
Evo što o tome kaže bl. Alojzije Stepinac:
"Pouka da svi uvijek visoko cijenimo oproste koje daje sv. Crkva i vjerno ispunjamo uvjete pod kojima se daju ili dobivaju oproštenja.
Vidite koliko ima ljudi katolika na svijetu koji nemaju prave ni najmanje brige za dobivanje tih oprosta. Pa iako imaju molitvenike, gdje su im i mnogi takovi oprosti naznačeni, možda to nikad ni ne pročitaju, a kamoli da bi se revno trudili oko njihova dobivanja. A kad dođe smrt, onda će itekako žaliti svoj nemar, kad vide što su propustili.
Nije mala stvar oprost što ga dobivate, odnosno dobiti možete, poslije svete pričesti, poslije križnoga puta, porcijunkulski oprost i premnogi oprosti, primjerice kod jubileja ili za takozvane strjelovite molitvice.
Da to nije mala stvar, to vam i te kako pokazuje Bogorodica kad je Bernardicu ukorila zašto ima tuđu, a ne svoju krunicu u ruci da zadobije oprost."
(A. Stepinac, Propovijedi o lurdskim ukazanjima, Zagreb, 2007., str. 185.)
Nema komentara:
Objavi komentar