Počnimo od početka

Nakon proteklih predsjedničkih izbora (koji su, nažalost, prošli tako kako su prošli), ostala su brojna pitanja na koja bi trebalo odgovoriti. No, jedno je sigurno: ni u prvom, ni u drugom krugu izbora, nije bilo nijednog kandidata za koga bi se mirne duše moglo reći: Ovaj kandidat potpuno zastupa katoličke pozicije.

Postizborne rasprave u vjerničkim krugovima uglavnom su se svodile na prepirke, zašto je i kako lijevi kandidat mogao dobiti većinu. I onda, razna mozganja o pitanju što se moglo učiniti da se to spriječi... Pa onda zagovaranja neprincipijelnih "okupljanja desnice", da se to spriječi u budućnosti.

No, za iskrenog katolika temeljnu poteškoću stvara tužna okolnost da je tako teško pronaći stranku koja zaista zastupa katolička načela. Katolička načela, od kojih bi trebala izvirati svaka dobra politika. Počnimo od početka: od temelja, izvora, korijena.

Glavni je problem što danas vlada široko neznanje o pitanju kakva bi stajališta trebao zastupati jedan katolički političar. Mislim da je zato potrebno uputiti sve zainteresirane na djelo bl. Ivana Merza "Načela katoličke političke akcije".

Inače, tijekom proteklih smo izbora mogli vidjeti brojne manipulacije pojedinim citatima bl. Ivana Merza, u svrhu pridobivanja glasova za "manje zlo". Uzroci tih manipulacija nisu samo u vađenju riječi iz konteksta, nego i u nesistematičnosti kojom su posloženi blaženikovi tekstovi na službenim stranicama postulature (u kategoriji Bibliografija), gdje su članci često stavljeni bez njihovog izvornog reda.

Zato bih preporučio svima: Kada citirate tekstove bl. Ivana Merza, koristite se radije njegovim sabranim djelima, nego tekstovima koji su objavljeni na stranicama postulature.

Potičem sve zainteresirane za katoličku politiku da pogledaju V. svezak Sabranih djela bl. Ivana Merza, koji donosi cijelu knjigu "Načela katoličke političke akcije", a kojoj su urednici dali naziv "Načela političkog djelovanja katolika". Djelo se u ovom izdanju proteže na više od 200 stranica.

To je zapravo kompilacija citata iz dokumenata Svete Stolice, crkvenih naučitelja, raznih biskupa, knjiga i članaka, koje je Merz skupio i razvrstao po tematskim cjelinama, davši im naslove i podnaslove.

Evo, kako urednici Sabranih djela opisuju tu knjigu:

"Radi se o zaista originalnu djelu koje na hrvatskom jeziku nitko prije Merza ni poslije njega nije priredio. Merz je uz puno truda, ali i umješnosti prikupio i na hrvatski preveo izvatke iz raznih papinskih i ostalih crkvenih dokumenata te izjave biskupa i katoličkih teologa o aktivnu sudjelovanju vjernika katolika u političkom životu. Koristio je u tu svrhu čak sto dvadeset autora i njihovih dokumenata kao što je naveo u Bibliografiji na kraju ove knjige. Opširniji prikaz sadržaja knjige te kome i zašto je namijenjena, Merz je dao u svom Predgovoru, kao i u promidžbenom letku koji je sam sastavio. Čitatelj ostaje upravo zadivljen s koliko je revnosti, mara i ljubavi Merz napisao ovo djelo kako bi unio u hrvatsku katoličku javnost jasne pojmove o vjeri i politici, a što ga je stajalo sigurno ne malena truda."

Ovdje vam leži odgovor na pitanje zašto u ovim temama navodim baš djela bl. Ivana Merza. Ne pozivamo se na Merza samo zato što je blaženik, nego ga navodimo kao stručnjaka! Navodimo ga kao osobu koja je savršeno poznavala dokumente Svete Stolice, u čije je proučavanje uložio velik trud i vrijeme. 

Iz njegovih "Načela političkog djelovanja katolika" danas bih istaknuo dva poglavlja, koja nose sljedeće naslove:
- "Katolici se ne smiju međusobno udruživati na 'neutralnoj', 'laičkoj', 'interkonfesionalnoj' bazi" (Sabrana djela V., str. 96.-102.).
- "Za kojega kandidata možemo glasovati, a za koga ne smijemo?" (Sabrana djela V., str. 172.-177.)

Prvo mi se čini važnim zbog onih ljudi na "desnici" koji, pokušavajući proširiti svoju biračku bazu, rade okvir koji bi bio prihvatljiv i pripadnicima drugih religija, pa tako često nesvjesno upadaju u zamku interkonfesionalizma. Mnogi i u pro-life pokretu nastoje da se ne ističe previše katolicizam, kako bi pokretu privukli nekatolike.

A sad pogledajte što bl. Ivan Merz izdvaja iz dokumenata crkvenog učiteljstva o takvim pitanjima (Sabrana djela V., str. 96.-102.).

 

Drugo pitanje koje bih danas htio dotaknuti, pitanje je koji su kandidati prihvatljivi katoličkim glasačima na izborima.
Bl. Ivan Merz ističe da takvi kandidati moraju biti otvoreni protivnici: a) rastave braka, b) revolucionaraca, c) bezvjeraca, d) masona.
A pristaše: a) od države priznate nerazrješivosti braka, b) vjeronauka u državnim školama, c) državnih potpora za konfesionalne katoličke škole.

Rekao bih da je to neki minimum za kandidata kojega možemo smatrati dobrim kandidatom. Sve ispod tih kriterija bilo bi biranje "manjeg zla".

No, pogledajmo kako se izrazio sam bl. Ivan Merz i koje citate navodi u prilog svog stajališta (Sabrana djela V., str. 172.-177.).

Na kraju bih samo još jednom poteknuo sve da prouče cijeli rad bl. Ivana Merza "Načela političkog djelovanja katolika" u V. svesku Sabranih djela bl. Ivana Merza.

Moralno-teološka pitanja i problemi glasovanja na izborima

Od početaka širenja moderne demokracije tijekom 19. stoljeća, pa sve do današnjih dana, prigodom svih se izbora vjernici redovito nalaze u dvojbama: Kome dati svoj glas? Ima li prikladnog kandidata? Treba li možda glasovati za "manje zlo"?

Postavljaju se i brojna pitanja moralne prirode: Je li izlazak na izbore moralna obveza? Može li se sagriješiti glasovanjem?

Vidjet ćemo kako su istaknuti moralni teolozi odgovorili na ta pitanja.
No, prvo trebamo pogledati načelni stav Svete Stolice, a on je odlično izražen u enciklici pape Leona XIII. Sapientiae christianae od 10. siječnja 1890. o dužnostima kršćana kao građana.

Papa kaže kako Crkva može podržati samo zaslužne kršćane kao kandidate, i to one koji su u potpunosti na čistu o odnosu Crkve i države:

"Quoniamque fortuna reipublicae potissimum ex eorum pendet ingenio qui populo praesunt, idcirco Ecclesia patrocinium iis hominibus gratiamve praebere non potest, a quibus oppugnari sese intelligat, qui iura ipsius vereri aperte recusent, qui rem sacram remque civilem natura consociatas divellere contendant. Contra fautrix, uti debet eorum est qui cum de civili deque christiana republica quod sentire rectum est, ipsi sentiant, ambas in communi bono concordes elaborare volunt. - His praeceptis norma continetur, quam in publica actione vitae catholicum quemque necesse est sequi. Nimirum, ubicumque in negotiis publicis versari per Ecclesiam licet, favendum viris est spectandae probitatis, eisdemque de christiano nomine merituris: neque caussa esse ulla potest cur male erga religionem animatos liceat anteponere."

("Budući da sudbina države naročito ovisi o sposobnosti onih koji predsjedaju narodu, zato Crkva ne može pružiti podršku i odobrenje onim ljudima za koje se zna da se bore protiv nje, koji otvoreno odbijaju poštivati njezina prava, koji nastoje razdvojiti svete od građanskih stvari, koje su po naravi udružene. Naprotiv, podržavateljica je [Crkva], kao što treba biti, onih koji smatraju ono što je ispravno o građanskoj i kršćanskoj državi, i žele da obje rade složno za zajedničko dobro. - U ovim je odredbama sadržana norma, za koju je nužno da je slijedi svaki katolik u radu za javni život. Svakako, gdje je god po Crkvi dopušteno baviti se javnim poslovima, treba podržati muževe istaknutog poštenja, i to one koji su zaslužni za kršćansko ime: i ne može biti nikakvog razloga koji bi dopuštao da se ispred njih stave oni koji su loše nastrojeni prema vjeri.")

Papa upozorava na veliku opasnost od prijetvornih političara, koji se javno izjašnjavaju kao podupiratelji katoličkog nauka, a istovremeno dopuštaju i toleriraju širenje svih najodvratnijih protukatoličkih ideja. To su oni koji žele sjediti na dvije stolice, kako bi bili prijatelji i sa Crkvom i sa neprijateljima Crkve.

"Verum ad negotia publica accessuris duo sunt magnopere vitia fugienda, quorum alterum prudentiae nomen usurpat, alterum in temeritate versatur. Quidnam enim potenti pollentique improbitas aperte resistere negant oportere, ne forte hostiles animos certamen exasperet. Isti quidem pro Ecclesia stent, an contra, incertum: quandoquidem profiteri se doctrinam catholicam affirmant, sed tamen vellent, certas ab ea discrepantes opiniones impune propagari posse Ecclesia sineret. Ferunt dolenter interitum fidei demutationemque morum: nihil tamen de remedio laborant, vel etiam nimia indulgentia aut perniciosa quadam simulatione non raro malum augent."

("Zaista, onima koji pristupaju javnim poslovima potrebno je da izbjegavaju naročito dvije opačine, od kojih si jedna prisvaja ime razboritosti, druga se kreće prema lakoumnosti. Neki, naime, moćnici i silnici niječu da se treba odupirati opačini, da ne bi slučajno izbila borba između neprijateljskih nazora. Za ove je nejasno stoje li uz Crkvu ili protiv: premda ispovijedaju da podržavaju katolički nauk, ali žele da Crkva dopusti da se određena mišljenja, koja od njega odstupaju, mogu nekažnjeno promicati. Boli ih propadanje vjere i kvarenje običaja, ali ništa ne poduzimaju kako bi se to izliječilo, ili čak pretjeranom popustljivošću ili svojevrsnom pogubnom prijetvornošću nerijetko uvećavaju zlo.")

Enciklike iznose, dakako, opća načela koja se trebaju često podrobnije razložiti, kako bi se mogla primijeniti u praksi.
Prelazimo stoga na udžbenike iz moralne teologije, koji nam mogu detaljnije razjasniti pojedinosti oko moralne problematike glasovanja na izborima. Teolozi su obrađivali ta pitanja u sklopu IV. Božje zapovijedi, koja ne govori samo o dužnostima prema roditeljima, nego također i o dužnostima prema domovini.

Imati u vidu dobro zajednice

Počet ćemo s poznatim udžbenikom isusovca Hieronymusa Noldina Summa theologiae moralis, vol. II. - De praeceptis (ed. 9., 1911. god., str. 340.-343.).

Noldinova analiza započinje konstatacijom o dvostrukoj dužnosti birača:

"Obligatio eorum, qui ius eligendi habent, duplex est, concurrendi ad electionem et eligendi idoneum deputatum."

("Obveza onih koji imaju pravo biranja, dvostruka je: pristupiti na izbore i izabrati prikladnog zastupnika.")

Prema Noldinu, od obveze pristupanja izborima ispričavaju samo veće neugodnosti ili neprilike:

"Admitti debet legitima excusatio ab obligatione concurrendi ad electionem, si concursus magnum incommodum affert, quia leges affirmativae non obligant cum tanto incommodo; tale autem incomodum non est iactura temporis vel labor ad id necessarius nec irrisio vel convicium malevolorum; sed solum aut grave damnum aut magnus sumptus aut notabilis vexatio et eiusmodi."

("Treba dopustiti legitimnu ispriku od obveze pristopanja izborima, ako bi izlazak donio veliku nepriliku, jer afirmativni zakoni ne obvezuju s tolikom neprilikom; ali, takva neprilika nije [primjerice] gubitak vremena ili trud koji je za to potreban, ni podsmijeh ili predbacivanje zlonamjernih; nego samo velika šteta, ili veliki trošak, ili zatnija muka i tome slično.")

Obvezuje li izlazak na izbore pod teški grijeh ili samo pod laki grijeh? Ili pak ne veže ni pod kakav grijeh? Sve ovisi o okolnostima.

"Obligatio eligendi, praesertim si lege praecipitur, dicenda erit grave vel levis pro ratione boni, quod promoveri, aut mali quod a communitate averti potest. Iam vero omnes consentiant nostro tempore bonum tum ecclesiae tum reipublicae ab electionibus multum pendere, quare obligatio gravis concurrendi ad electiones existere potest. In specie vero notandum est: α. si eligendi sunt duo candidati, quorum alter bonus, alter malus, aut alter magis, alter minus malus est, exsistit obligatio concurrendi, quamdiu prudenter sperari potest, fore ut bonus vel minus malus eligatur; β. si quis prudenter sperare potest, fore ut suo concursu ad electionem plures alii pertrahantur ad eligendum et sic electio mala impediatur, pro ipso exsistit gravis obligatio eligendi."

("Obveza biranja, naročito ako je zakonom propisana, treba se nazvati teškom ili lakom prema razlogu dobra koje se promiče ili zlu koje se može odvratiti od zajednice. Sada se zaista svi slažu da u našem vremenu dobro, kako Crkve tako i države, mnogo ovisi o izborima, zbog čega može postojati teška obveza izlaska na izbore. U pojedinostima, naime, treba naglasiti: α. ako treba izabrati između dva kandidata od kojih je jedan dobar, a drugi zao, ili je jedan više a drugi manje zao, postoji obveza izlaska dok god se razborito može nadati da će biti izabran dobri ili manje zli; β. ako se netko razborito može nadati da će svojim izlaskom na izbore potaknuti i mnoge druge na izbore, te tako spriječiti zao izbor, za njega postoji teška obveza izbora.")

Noldin govori o obvezi da se izabere dostojnoga ("obligatio eligendi dignum"), i pri tome razlikuje "dostojnoga" ("dignus") od prikladnoga ("idoneus") kandidata. Može postojati, dakle, određeno stupnjevanje između prihvatljivih kandidata:

"Nulla quidem exsistit obligatio eligendi digniorem; quilibet autem sub gravi tenetur idoneum eligere, si ex electione indigni grave damnum praevideri potest. Ratio primi est, quia nullibi praecipitur, ut superiores sint optimi, sed ut sint apti et idonei. Ratio secundi est: a. quia electores per se approbare censentur principia et actiones eorum, quos eligunt; b. quia scienter eligentes ineptum cooperantur ad omnia mala, quae electus infert reipublicae vel ecclesiae; c. quia aliis scandalo sunt."

("Ne postoji, naime, nikakva obveza da se bira dostojnijega; ali je svatko sub gravi dužan izabrati prikladnoga, ako se zbog izbora nedostojnoga može predvidjeti teška šteta. Prvi je razloga to što nigdje nije zapovijeđeno da predstojnici budu najbolji, nego da budu uredni i prikladni. Drugi je razlog: a. jer izgleda da birači po sebi odobravaju principe i postupke onih koje biraju; b. jer svjesno birajući nedostojnoga sudjeluju u svim zlima, koje izabrani nanosi državi ili Crkvi; c. jer su drugima sablazan.")

A sad se postavlja pitanje: Kakvoga to točno kandidata treba smatrati prikladnim? A kakvoga neprikladnim? Noldin odgovara:

"Candidatus dici debet ineptus, tum si ex defectu scientiae, prudentiae vel experientiae impar est officio suo, tum praesertim si est infensus religioni catholicae. Quare ut vere idoneus haberi possit, vir catholicus esse debet, qui non solum ingenii et prudentiae laude claret, sed etiam secundum principia catholica munere suo fungitur."

("Treba reći da je neprikladan kandidat, ako zbog nedostatka znanja, razboritosti ili iskustva nije na razini svoje službe, a posebno ako je neprijateljski nastrojen prema katoličkoj vjeri. Stoga, kako bi se zaista mogao smatrati prikladnim, mora biti katolički muž, koji ne samo da se ističe sposobnošću i razboritošću, nego također prema katoličkim načelima obavlja svoju dužnost.")

Teški je grijeh glasovati za kandidata koji je otvoreni protivnik katoličkog svjetonazora:

"Graviter peccant, qui scienter eligunt candidatum principiis catholicis infensum, ut sunt liberales et socialistae, eumque iuvare intendunt, ut pravos suos fines assequatur, etsi alias peritiam praeseferat: formaliter enim cooperantur ad malum."

("Teško griješe oni koji svjesno biraju kandidata koji je neprijateljski nastrojen prema katoličkim načelima, kao što su liberali i socijalisti, i njemu nastoje pomoći da postigne svoje opake ciljeve, pa makar inače bio sposoban: jer formalno sudjeluju u zlu.")

I sad ono pitanje koje muči vjernike praktički na svim izborima: Treba li glasovati za lošega kandidata, kako bi se spriječio izbor još gorega?
Evo što kaže Noldin:

"Si eligendus est malus ad impediendam electionem peioris. Si accidat ut electoribus solum optio detur inter duos candidatos, qui ambo mali sunt, quorum unus tamen minus, alter magis indignus est, per se ab electione abstinere debent; si tamen suffragia ferentes efficere possunt, ut reiecto magis indigno minus malus eligatur, concurrere licet; cooperari enim licet actione indifferenti ad minus malum, ut maius malum impediatur. Electores in hoc casu concurrere etiam debere, aliis affirmantibus alii negant."

("Ako treba izabrati lošega kako bi se spriječio izbor još gorega. Ako se dogodi da je biračima dana samo opcija između dva kandidata, koji su oboje zli; no, od kojih je jedan manje, a drugi više nedostojan, po sebi treba se uzdržati od izbora; ali, ako davši glasove mogu postići da se odbacivši više zloga izabere manje zao, dopušteno je izaći na izbore: dopušteno je, naime, pomoći indiferentnim činom manje zlo, da se spriječi veće zlo. Jesu li birači također i u tom slučaju dužni pristupiti izborima, neki tako tvrde, a neki niječu.")

Inače, Noldin navodi četiri slučaja u kojima se smije glasovati za nedostojnoga:
a) ako se bez vrlo teške neprilike (npr. gubitak posla) ne može izabrati drugi, nego samo zli kandidat;
b) ako treba izabrati zlog kandidata da se spriječi izbor još gorega;
c) ako se s dobrim razlogom može smatrati da će izbor lošega kandidata donijeti državi veliku korist;
d) ako se ne može izabrati dobroga kandidata, osim na listi na kojoj ima i zlih kandidata.

Dakle, u tim se slučajevima smije glasovati za takozvano "manje zlo", ali to nipošto nije obveza. Gore smo već vidjeli da je Noldin napisao da bi se u uobičajenim okolnostima kod biranja između dva zla, trebalo suzdržati od izbora. Po njegovom se mišljenju može glasovati za "manje zlo" kad postoji određena nada da će se glasovanjem zaista spriječiti veće zlo.

Iskoristiti sva politička oružja za zaštitu Crkve

Kako ne bi ispalo da navodim samo stajalište jednoga teologa, pogledajmo kako je ovo pitanje obrađeno u poznatom Gury-Ballerinijevom kompendiju moralne teologije (Compendium theologiae moralis, ed. 34., 1939. god., str. 266.-267.).

U tom se priručniku dužnost glasovanja na izborima povlači iz općenite dužnosti čovjeka da sprječava zlo, a promiče dobro:

"Generatim tenentur cives jure suffragii gaudentes illo jure rite uti. Ratio est, quia unusquisque pro suis viribus tenetur ad impedienda mala et promovenda bona. S. Poenitentiaria 1. dec. 1866. respondit, nihil obstare quominus Episcopi et Ordinarii occasione electionum, quoties ad id requisiti fuerint, in mentem populi revocent quemque fidelium pro suis viribus teneri ad impedienda mala et ad promovenda bona. 'Nonne officium et uniuscujusque catholici armis politicis quae in sua manu sunt uti ad defendendam [Ecclesiam], ad continendas infra propriam ditionem politicas rationes easque cogendas ut cum Ecclesiae, quod ipsi debetur, reddiderint, ceterum quietam eam reliquant?' - Pius X, Litt. Encycl. Notre Charge Apostolique - ef. Scavini. Praeceptum probos deputatos sive communales sive politicos eligendi in omni legitimo gubernio urget omnes electos et (aliis circumstantiis praeclusis) non solum peccant qui malis suffragium tribuunt sed etiam qui non concurrendo in causa sunt ut mali ab aliis eligantur: unusquisque tenetur a republica malum avertere, si spes est."

("Općenito su građani koji uživaju pravo glasa dužni to pravo ispravno koristiti. Razlog jest to što je svatko dužan koliko može sprječavati zlo i promicati dobro. Sv. Pokorničarnica je 1. prosinca 1866. odgovorila da ništa ne spriječava da biskupi ili ordinariji prigodom izbora, ako to bude od njih traženo, podsjete puk na kojega od vjernika koga treba koliko se može poduprijeti, kako bi se spriječilo zlo i promicalo dobro. 'Zar nije dužnost svakog katolika da se koristi političkim oružjem, koje je u njegovoj ruci, za obranu [Crkve], za sprječavanje političkih težnji da ne izlazi izvan područja njihove nadležnosti, i da ih prisili da Crkvi priznaju što su joj dužni, a u ostalome je puste na miru?' - Pio X, enciklika Notre Charge Apostolique - ef. Scavini. Odredba da se izabere poštene zastupnike, bilo općinske bilo političke, u svakoj zakonitoj vlasti, odnosi se na sve birače, i (isključivši ostale okolnosti), ne samo da griješe oni koji daju svoj glas zlima, nego također i oni koji nisu pristupili izborima, pa su razlogom da su drugi izabrali zle: svatko je dužan odvratiti zlo od države, ako za to ima nade.")

A ovako Gury-Ballerinijev priručnik odgovara na pitanje obvezuje li glasovanje pod teški grijeh...

"Porro haec obligatio jure suo utendi in multis casibus potest esse gravis, si nempe hinc periculum instat gravis damni et inde suffragium videtur efficax futurum. Notandum est politicos duces maxime pertimescere suffragia; eaque pro se dari ambire. Et quamvis non sit per se grave peccatum non suffragari, si pars mala indubitanter habeat maiorem numerum, profecto non inde est abstinendum a suffragatione: non bonorum virorum actio et suffragatio paullatim malis securitatem aufert, eisque indit anxietatem: et ita non eadem graviora mala semper patrabunt leges ferendo iniquas."

("Nadalje, ova obveza koristiti se svojim pravom u mnogim slučajevima može biti teška, ako naime odatle prijeti opasnost velike štete i sa te se strane glasovanje vidi kao učinkovito sredstvo. Treba naglasiti da se politički vođe najviše boje glasova; i za njima teže da im se daju. I premda nije po sebi teški grijeh ne glasovati, ako će zla strana nedvojbeno imati veći broj, svakako se zbog toga ne treba uzdržati od glasovanja: naime, akcija i glasovanje dobrih ljudi će postepeno oduzeti sigurnost zlima, i zadati im nelagodu - i tako neće uvijek postizati jednako teška zla, donoseći opake zakone.")

Za koga treba glasovati?

"Qutiescumque igitur cives sua suffragia in comitiis publicis dant: 'favendum est viris spectatae virtutis eisdem de christiano nomine merituris' - Leo XIII, Sapientiae Christianae. Si quis vero indigno suffragia dat acturo contra Ecclesiam vel bonos mores, praecise eo fine ut lex iniqua feratur, graviter peccat."

("Kad god stoga građani daju svoje glasove u javnim skupštinama: 'treba podržati muževe istaknute kreposti, i to one zaslužne za kršćansko ime' - Leon XIII., Sapientiae Christianae. Ako netko daje glas nedostojnome, koji će raditi protiv Crkve i dobrih običaja, baš s tim ciljem da se donese opaki zakon, teško griješi.")

A ovako taj priručnik govori o pitanju glasovanja za "manje zlo":

"Quod si electio facienda est inter insignem Ecclesiae inimicum et alium qui saltem minus indignus est, huic est suffragium dandum, quippe qui minus malum facturus sit et ita sua actione magis malum evitas, imo et potes publice agere ad huius electionem obtinendam."

("Ako treba birati između istaknutoga neprijatelja Crkve i drugoga koji je barem manje nedostojan, ovome treba dati glas, naime, koji će učiniti manje zla, i tako ćeš svojim činom izbjeći veće zlo; štoviše, možeš i javno djelovati kako bi taj dobio izbore.")

Može se reći da je ovo vrlo slično stajalište onome koje smo vidjeli kod Noldina. Svakako, prije svih izbora treba vrlo dobro razmisliti što treba učiniti.

I u hrvatskoj se teološkoj literaturi pisalo o pitanjima izbora. Preporuke i upozorenja koje ovdje nalazimo i danas su vrlo aktualna.

Teško griješi svatko tko svjesno glasuje za notornog liberalca

Pogledat ćemo kako je pitanje glasovanja na izborima obrađeno u udžbeniku najpoznatijeg hrvatskog moralnog teologa, mons. Andrije Živkovića (Katoličko moralno bogoslovlje, III. svezak - Božje i crkvene zapovijedi, str. 225.-227.).

Na kraju, ukratko spomenemo i neka konkretna uputstva koja su se nekada davala katolicima kao samorazumljivi standardi na političkim izborima.
U katoličkim novinama Nedjelja objavljen je 27. travnja 1924. članak Katolici i politika, koji iznosi sljedeću uputu:

"Katolik je često u sumnji za koju će stranku dati svoj glas. Evo mu temeljnih načela: Samo se po sebi razumije da on ponajprije ne smije i ne će glasovati za stranku čiji se program izričito kosi s katoličkim načelima, za stranku koja npr. niječe privatno vlasništvo ili navještava razrednu borbu ili traži rastavu braka. On ne će zatim glasovati za stranku čije novinstvo napada na svećenički stalež i na biskupe i na druge katoličke svetinje. On, nadalje, ne će glasovati za stranku koja šutke prelazi preko katoličkih načela i u svome programu ne spominje npr. slobodu Crkve, vjersku obuku u školi, slobodu udruživanja za katolike, nerazrješivost braka i slično. Sve to zdrav razum nalaže katoliku."

Vidimo ovdje puno širi spektar svjetonazorskih pitanja, nego onaj kojim se danas bave "demokršćanski političari" i oni koji se pozivaju na kršćanske vrijednosti.
Evo, na primjer, jedna od temeljnih kršćanskih vrijednosti je nerazrješivost braka... Kako to onda da se nijedan od današnjih "demokršćanskih političara" ne zalaže za zabranu razvoda braka ili za ukidanje civilnog braka? Čak, naprotiv, među tim "demokršćanima" ima masa razvedenih i "civilno vjenčanih".
A što da tek počnemo povlačiti pitanja o katoličkoj državi?

U spomenutom članku Nedjelje ovako se opisuje stranka za koju bi katolici trebali glasovati:

"No napokon, za koga će katolik glasovati? Idealno bi bilo kada bi stranka u kojoj su katolici udovoljila slijedećim uvjetima: Ponajprije mora bezuvjetno posve jasno isticati katolička načela kao temelj svojega rada, naglašavajući da će se aktivno zauzimati za prava sv. Crkve i vjernika, za slobodu katoličkih škola, za vjerski odgoj u školama, za slobodu udruživanja i manifestacija katolika, za poštivanje svećeničkoga staleža, (oslobođenje od vojničkih dužnosti) i da će stranka napadati sve ono što uništava kršćanski poredak: kao civilni brak, slobodnu ljubav, razbludno štivo i slično. Zatim valja tražiti od samih kandidata te stranke da su iskreni katolici koji vrše svoje vjerske dužnosti i da su dovoljno spremni da će uspješno moći raditi za lijepi program svoje stranke."

Dok ne dobijemo takve stranke i takve kandidate, svaki će se izbori praktički svoditi na "biranje manjeg zla".