ponedjeljak, 12. ožujka 2018.

Uspomene jednog glagoljaškog ministranta



Opće je poznata stvar da na području sjevernog Jadrana ima mnogo starijih ljudi koji vam mogu pričati o svojim uspomenama na vrijeme kad su kao dječaci ministrirali na glagoljaškoj misi. No, zbog desetljeća Novus Orda, sjećanja pomalo blijede, pa ovaj važan dio hrvatske kulturne baštine pada u zaborav.

Evo zato jedno svježe svjedočanstvo, iz godine 1965., neposredno prije NovusOrdo-reformi.

U kalendaru "Danica" za godinu 1965., koji je izdavalo prorežimsko "Društvo katoličkih svećenika Hrvatske", pored gomile titoističke i partizanske propagande, nalazimo ipak i ovaj zanimljivi tekst.
Moguće je da je nekom od ovih partizana proradila savjest, pa se sjetio svog djetinjstva. Kažu da ljudi što su stariji, to se više vraćaju u djetinjstvo.

Pisac ovih sjećanja bio je šest godina ministrant u župnoj crkvi u Baškoj na otoku Krku. Kao što znate, to je područje na kojem je barem 1000 godina cvjetala glagoljaška liturgija (dokaz: Baščanska ploča). I kao što ćete vidjeti iz teksta, taj narod je bio potpuno "suživljen" s liturgijom i crkvenim obredima.

Zapazit ćete da je u našim glagoljaškim krajevima postojala prava "aktivna participacija" vjernika u liturgiji (pri tome napominjem da termin "aktivna participacija" nije baš najsretniji, jer je najbolja participacija: pobožno i sabrano slušanje sv. mise), vrlo blisko smislu u kojem ju je promicao originalni liturgijski pokret.

Na nedjeljnoj pjevanoj sv. misi cijeli bi puk na liturgijskom jeziku pjevao introitus, Slavu, Vjerovanje, gradual, pričesnu... Dok bi istovremeno svećenik potiho recitirao iste molitve iz misala.
To je prava aktivna participacija puka, za razliku od one današnje umjetne i isforsirane "dijalog-participacije" kakva postoji u Novus Ordu.

Tekst opisuje i sudjelovanje puka u molitvi pojedinih dijelova časoslova (svakodnevne večernjice) na crkvenoslavenskom jeziku. Nekome tko je odrastao u NovusOrdo-sustavu vjerojatno su nepoznate pojedine molitve koje navodi ovaj bivši ministrant.
Na primjer, "Črna sam no krasna, dćeri jerusolimskije". To je antifona za psalam 121, koja u tradicionalnom časoslovu dolazi u večernjoj na Gospine blagdane, te u Malom oficiju tijekom godine, a na latinskom glasi: "Nigra sum sed formosa, filiae Jerusalem: ideo dilexit me rex et introduxit me in cubiculum suum." (Pj 1, 4)

Nadalje, iz teksta možemo zaključiti da su se na Krku obavljali na crkvenoslavenskom jeziku čak i oni obredi koji se inače mogu obavljati na narodnom jeziku, npr. ophodi na prosne dane, Litanije svih svetih koje na Markovo svećenik moli s cijelim pukom...

Sve u svemu, ovo je vrlo vrijedno svjedočanstvo, koje može biti od koristi kako onima koji se samo zanimaju za crkvenu tradiciju, tako i onima koji nastoje oko njene obnove.










U tekstu je spomenuto da su pojedini vjernici na Krku lakoćom čitali glagoljicu. Njima na Krku zapravo uopće nije trebala ona transliteracija crkvenoslavenskog teksta na latinično pismo, koja je uvedena s Vajsovim misalom (1927.). To je uvedeno kako bi se omogućilo da glagoljašku misu služe i svećenici koji nisu bili iz tradicionalno glagoljaških krajeva, pa nisu znali čitati glagoljicu.

Na Krku se i kasnije zadržala upotreba glagoljice, o čemu imate obilje podataka na ovoj stranici.


Oltarna tablica na glagoljici...




Evo i ostale dvije oltarne tablice...




  Initium sancti evangelii secundum Joannem - Začelo svetago evanđelija ot Ivana




1 komentar:

  1. Gledao sam prošle jeseni na HRT-u dokumentarac o današnjem vjerskom životu na Krku. Najblaže rečeno, cijela je glagoljaška tradicija potpuno iskorijenjena. Krk koji opisuje gornji tekst, danas više ne postoji. Mladi niti ne znaju za ovo. Danas se tamo služi samo Novus ordo. A sa Novus Ordom došle su i nove pjesme, protestantizacija i amerikanizacija.
    Ljudi su doduše još uvijek ponosni na glagoljicu kao pismo i dio identiteta, ali nitko od mladih nije nikada vidio tradicionalnu glagoljašku misu. Uskraćeno im je to blago. Uskraćena im je Tradicija koja je itekako potrebna za duhovni život. Ne može se graditi pastoral na odbacivanju duhovnog i liturgijskog nasljeđa.
    A tu su i određene kulturne implikacije. Kakve je učinke uvođenje Novus Orda imalo na hrvatsku kulturu? Danas imamo mladež koja ne zna za glagoljašku misu.

    Što reći? U pravu su oni koji kažu da je liturgijska revolucija 1969. imala u neku ruku i učinke kulturocida.

    OdgovoriIzbriši