nedjelja, 10. srpnja 2016.

Grkokatolici u borbi za katoličku Hrvatsku




Grkokatolici su imali vrlo važnu ulogu u katoličkom pokretu u Hrvatskoj, od njegova postanka početkom 20. stoljeća pa dalje kroz cijele 1920-e i 1930-e.

Posebno se isticao Janko Šimrak (kasniji križevački biskup).
On je sudjelovao u svim važnijim događajima našeg katoličkog pokreta. Izabran je 1913. g. za potpredsjednika Hrvatskog katoličkog narodnog saveza.
Jedan je od osnivača i čelnih ljudi Hrvatske pučke stranke. Naime, Šimrak je pripadao onoj struji unutar katoličkog pokreta koja je smatrala da nam je potrebna katolička stranka. Zbog toga je ponekad dolazio u polemike sa drugim dijelom pokreta, koji je tražio strogu odjeljenost katoličkog pokreta od (stranačke) politike. No, Šimrak je uporno govorio: "Izvanstrančarstvo nema smisla."

Kad se danas govori o biskupu Šimraku, gotovo se isključivo govori o njegovom radu za vrijeme NDH, a malo ili nimalo o njegovom dugogodišnjem radu u (predratnom) katoličkom pokretu.

Baš zato pišem ove retke...

Šimrak je postigao nešto, što nitko prije ni poslije njega u Hrvatskoj nije uspio: utemeljio je katoličke dnevne novine, pod nazivom Hrvatska straža.
To su dosada jedine katoličke dnevne novine u Hrvatskoj. Izlazile su kontinuirano punih 11 godina (1929.-1941.).

Šimrak je podnio gotovo nadljudske žrtve kako bi te novine opstale. Potrošio je sve što je imao samo kako bi hrvatski narod imao svoj katolički dnevnik.

Kakva je bila uređivačka politika Hrvatske straže, vidimo po izjavi koja je tiskana u 1. broju (2. srpnja 1929.), a koja je potpisana od redakcijskog odbora. Izjava glasi:
"Potpisani hrvatski katolički javni radnici, ispitavši prilike u hrvatskim katoličkim redovima kao i položaj hrvatskih katolika u javnom životu, čvrsto su uvjereni da je imperativ sadašnjeg doba, da provedu neke promjene u svom radu, nastojanju i nastupanju. Na to ih sile nove prilike u državi kao i iskustvo, što su ga stekli u svom radu u katoličkom pokretu osobito posljednjih deset godina.

Početkom siječnja ove godine uvedeno je u našoj državi novo stanje. Ukinute su postojeće političke stranke i zabranjena svaka stranačko-politička djelatnost. Diferencije, koje su dijelile hrvatske katolike s obzirom na stranačko-politička gledišta, više ne postoje. Kao ljudi, koji smo daleko od svake ilegalne borbe, moramo sve svoje snage baciti na ona područja javnoga rada, u kojima postoji suglasnost svih hrvatskih katolika.

Uvođenjem i provođenjem Katoličke akcije nemaju više stvarnog osnova ni različiti sporovi u pogledima na katoličko organiziranje. Katolička akcija je baza na kojoj se danas mogu i moraju naći svi Hrvati katolici bez obzira na prijašnje stranačko-političke i organizatorno-odgojne diferencijacije.

U hrvatskom javnom životu množe se znakovi moralne dekadencije i degeneracije. Podgrizaju se temelji na kojima počiva jakost hrvatskog naroda. Nedavni događaji u Zagrebu osvijetlili su bengalskom vatrom moralno poimanje staleža koji hoće da daju ton hrvatskom kulturnom životu. Pornografska štampa poplavila je široke slojeve. Plodovi su vidljivi: rastave brakova, samoubojstva i sve veći kriminalitet.
Konačno treba konstatirati još tu činjenicu da se narodni kapital dobrim dijelom nalazi u inovjerskim rukama.

Moramo postaviti pitanje tko priječi da se sila, koja leži u katolicima, ne očituje u doličnoj mjeri u hrvatskom javnom životu? Tko ruši u hrvatskom narodu upliv katolicizma?
Moramo konstatirati da je štampa, koja je danas najveći faktor u odgajanju naroda, u rukama bezimenim moćnih štamparskih koncerna kojima opet dirigiraju tuđinski birokrate. Ta štampa ne samo da truje hrvatski narod, nego i sasvim krivo prikazuje njegovo pravo raspoloženje, tako da danas možemo kazati da hrvatski narod gotovo i nema svojih nezavisnih listova.

Davni je bio san i ideal hrvatske katoličke javnosti da dođe do svoga katoličkoga dnevnika, koji će biti organ pravog narodnog raspoloženja i koji će pobijati u prvom redu pozitivnim sadržajem protukatoličke i protuhrvatske tendencije i odgajati narod po zdravim katoličkim načelima.

Potpisani odlučili smo da 1. srpnja (jula) ove godine pokrenemo novi imformativni nestranački katolički dnevnik pod imenom Hrvatska straža.
HRVATSKA STRAŽA bit će uređivana u duhu katoličkih načela. Ona će širiti i braniti katolička načela na svim poljima javne djelatnosti. Podupirat će sve katoličke, vjerske, prosvjetno-odgojne, socijalne i gospodarske organizacije te institucije, propagirat će među njima osjećaj solidarnosti i duh pomirljivosti i ljubavi. Napose će ići u susret svima onima koji će prosvjećivati hrvatski narod ponajviše svojom kulturnom snagom doći će na mjesto prema kojem pripada evropskim narodima. Sve što je dobro, lijepo i istinito, sve će to Hrvatska straža popularizirati.

Novom listu bit će u pisanju i prosuđivanju javnih prilika mjerodavni jedino pravedno shvaćeni interesi Crkve i hrvatskog naroda. List neće biti stranački organ nijedne političke stranke ni stranačke skupine, već će biti glasilo čitavog hrvatskog katoličkog naroda, pa će njegovi stupci biti otvoreni svakom dobrom Hrvatu katoliku.

Hoćemo da Hrvatska straža bude revija svih hrvatskih katoličkih snaga, da u njoj javnost vidi i osjeti katoličku stvaralačku snagu i da tako katoličkim pojedincima, institucijama i organizacijama dade u hrvatskom javnom životu onaj položaj koji mu pripada po značenju, broju i kakvoći.

Hrvatska straža će nastojati da svojim tonom uvijek bude dostojanstvena. 'Fortiter in re, suaviter in modo' borit će se ona protiv neprijatelja katolicizma i hrvatstva, pobijat će laži, neistine, zablude i predrasude koje se o njima šire, a napose će žigosati one koji ruše i truju hrvatsku moralnu otpornost. No, glavni njezin sadržaj neće biti polemički, nego pozitivno-konstruktivan.

Garancija pak da će Hrvatska straža uspješno i ustrajno vršiti onu zadaću koju smo joj namijenili jesu potpisnici koji su se oko lista okupili.
Ali uspjeh lista ne ovisi samo o nama izdavačima i urednicima, nego i o pretplatnicima, potpomagateljima i širiteljima, ovisi o ljubavi kojom će primiti list, i o volji kojom će ga uzdržavati. Hrvatsku stražu pokrenuli smo vlastitim snagama. Rijetki znadu koliko moralnih i materijalnih žrtava stoji katolički dnevnik. Nijesmo ih žalili, jer smo uvjereni da je nezavisan hrvatski katolički dnevnik u ovim teškim vremenima prijeka potreba hrvatskoga katolicizma."


Požrtvovnost je riječ kojom se najčešće opisuje Janka Šimraka.
O Šimraku progodom njegovog 50. rođendana  piše Katolički list 1. lipnja 1933. br. 22.:
"Otkako je naš jubilarac stupio, nakon svršenih svojih studija, na poprište javnog djelovanja kao svećenik, srednjoškolski kateheta i profesor, kao uzgojitelj mladeži grkokatoličkog sjemeništa, kao istaknuti narodni borac na kulturnom, političkom i znanstvenom području, svagdje je pokazao svoju neutrudivu energiju, svoju neprispodobivu samozataju, prijegor i herojsku požrtvovnost za istinu i pravdu.
Naročitu požrtvovnost pokazao je u nastojanju oko održanja katoličkog dnevnika Hrvatske straže za koju je žrtvovao sve svoje prihode i uzidao tako reći svoje kosti u temelje zgrade naše Katoličke akcije.
Posljednjih pak godina neizrecivo je zadužio Katoličku Crkvu u nas svojim mnogobrojnim apologetskim člancima u našem listu, gdje je svojom stručnom naučnom rutinom neustrašivo ustajao protiv svakoga koji bi se usudio napadati ugled Katoličke Crkve i njezine hijerarhije. Naročito je nenatkriljivom vještinom znao javno raskrinkati najveće suvremene neprijatelje Katoličke Crkve, framazonsku ložu i pogubnost njezine ideologije ne samo prema Crkvi, nego i prema našem javnom kulturnom i narodnom životu... Katolički list ubraja dra. J. Šimraka među najmarljivije i najodličnije svoje suradnike. Najzanimljivije, najinstruktivnije stranice Katoličkog lista pune snage, apologije i života iz njegova su pera.
Zato ga Gospodin neka nadari i dugim životom i milošću svojom."

A ovo je čestitka za rođendan u katoličkom časopisu Obitelj (4. lipnja 1933.):





Osim što je sam bio požrtvovan, Šimrak je cijenio požrtvovnost svojih suradnika, posebno dr. Đure Ljubića. Na Ljubićevom je sprovodu (15. lipnja 1933.) održao govor, istaknuvši:
"Protiv svih onih koji nikada neće ništa žrtvovati za svetu ideju, koji se znadu samo uljuljavati u svojem grubom i svetogrdnom egoizmu, ostao si vjeran žrtvi; protiv onih koji ljube neistinu i nepravdu, ostao si vjeran istini i pravdi i branio ih do posljednjeg daha svoga života sa svom genijalnošću i svim žarom duha svoga.
Dakle, kao pećina karakteran, neslomiv, sav principijelan, idealista, pravi Bič Božji za sve slabiće.
Katolički narod nikada neće zaboraviti ove Tvoje kreposti, a mi Tvoji drugovi nastojat ćemo poći Tvojim stopama sa svim svojim nemoćima..."

Kad bismo barem danas imali takve katoličke aktiviste, spremne na svaku žrtvu za obranu Crkve i uvođenje katoličkih načela u javni život.



Vladika Dionizije Njaradi i Katolička akcija
.
Bl. Alojzije Stepinac i Dionizije Njaradi na Mariji Bistrici


Dr. Dionizije Njaradi (križevački biskup 1920.-1940.) bio je, kao i Šimrak, sudionik hrvatskog katoličkog pokreta od samog početka.

Njegovi članci objavljeni u katoličkom tisku najviše su se bavili pitanjima Katoličke Crkve u istočnoj Europi (Rusija, Poljska, Ukrajina).

Njaradi je ukazivao kako nekatoličke vlade (kao vlade carske Rusije i Njemačke) zajedno s liberalnim tiskom podržavaju pojavu krivovjernih sekti (poput "starokatolika" i "marijavita") koje su uvodile pomutnju među katolicima.
Tako npr. ističe u svom tekstu o "marijavitima" iz 1913. g. (LINK):
"Starokatolici, raskolnici, razne krivovjerske sekte, a s njima i sav tabor židovsko-liberalnog novinstva s najvećim oduševljenjem pozdravi novu vjeru i prije no što točno doznaše, što zapravo uči taj jeres..."

Njaradi je inače bio Rusin iz Vojvodine.
Rusini su mali slavenski narod katoličke vjere (grkokatolici), većinom nastanjeni u Galiciji (jugoistočna Poljska, sjeverna Slovačka...). U 18. stoljeću, na poticaj carice Marije Terezije, veće skupine Rusina naselile su se u Vojvodini (oko Ruskog Krstura). Od njih potječe i biskup Njaradi.

Logično je da se naročito brinuo da učvrsti u vjeri rusinske grkokatolike, koji su se za vrijeme Kraljevine Jugoslavije našli pod udarom srpskih raskolnika. Ovi su ih uporno pokušavali prevesti na srpsko raskolništvo ("pravoslavlje").

Na vizitaciji u Novom Sadu u travnju 1935. g., biskup Njaradi upozorava vjernike:
"Agitacija za otpad od katoličke vjere, vezane različitim obećanjima, odvele su nekoliko osoba iz Kristova stada. Te agitacije bacaju Rusine u stalna iskušenja. Đavolske sluge u ljudskim spodobama nastoje otrgnuti vjernike od Kristova križa."

Biskup Njaradi je jedan od potpisnika one okružnice hrvatskih biskupa iz listopada 1931.
Hrvatski biskupi: "Današnje bezboštvo ističe da ono jednako poštuje svako vjersko uvjerenje"




Zapamćeni po doprinosu Katoličkoj akciji 

Činjenica da su križevački biskupi Njaradi i Šimrak ostali zapamćeni upravo po svojoj ulozi u Katoličkoj akciji, vidi se po ocjeni koju o njihovu djelovanju daju K. Draganović i J. Buturac u knjizi Poviest Crkve u Hrvatskoj (Zagreb, 1944., str. 108.):






Bilo je toga i prije...

Mnogi današnji tradicionalni vjernici vole pohađati grkokatoličku liturgiju. To im se čini kao dobra alternativa "novus ordo" liturgiji.

No, treba reći da je i davno prije uvođenja "novus orda", bilo dosta rimokatolika koji su voljeli ići na grkokatoličku liturgiju (i obrnuto - grkokatolika koji su išli na rimsku liturgiju).

Evo jedna vijest iz 1933. g. o grkokatoličkim liturgijama koje su se služile u šibenskim (rimokatoličkim) crkvama sv. Martina i Gospe van Grada.

Vijest je objavljena u tjedniku Katolik (6. kolovoza 1933., br. 16., str. 6.):



Ovo danas u Šibeniku više nije moguće, jer su grkokatolici iz srednje Dalmacije doživjeli katastrofu za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Gotovo su svi istrijebljeni od strane četnika (tragedija sela Kričke kod Drniša itd.).


Nema komentara:

Objavi komentar